Svakoga ljeta ista priča na Jadranu. Čim stigne prvi domaći turist, na društvenim mrežama osvanu fotografije računa iz kafića, restorana, slastičarnica i pekarnica s "bezobrazno" visokim, štoviše - pretjeranim, nevjerojatnim i astronomskim cijenama. Čuđenja su iz ljeta u ljeto ista, baš kao i odgovori na pitanje: Zašto ste, pobogu, to platili? "Nigdje nije bilo cjenika", često je odgovor. No, često gosti pogledaju meni, naruče, jedu i piju cijelu večer - a onda se čude računu.
Ispada da baš tamo gdje nema cjenika na stolu ili nekom drugom uočljivom mjestu, kave koštaju 30 kuna, sendviči poput onog već čuvenog opatijskog - 120 kuna, a dvije jumbo pizze poput one legendarne iz jedne hvarske pekare - 800 kuna.
'Skandalozno skupo' i 'iznenađujuće jeftino'
Istinabog, jave se, ali mnogo rjeđe, i turisti koji u ljetovalištima diljem Jadrana (pa i onim luksuznima) nađu ugostiteljske objekte gdje popiju kavu za normalnih 12 kuna i pojedu pizzu za prihvatljivih 50 kuna. I bez dubljih analiza dâ se zaključiti da je, kao i uvijek, istina negdje u sredini. Postoje "skandalozno skupi" i "iznenađujuće jeftini" ugostiteljski objekti na Jadranu. Kvaka je u tome u koji ćete ući i sjesti, što ćete tamo naručiti i jeste li spremni to platiti.
Na zagrebačkoj "špici", opatijskom Lungomareu, zadarskoj Kalelargi, splitskoj Rivi, dubrovačkom Stradunu ili u većini restorana i barova u Hvaru zna se kakve su cijene i bez zavirivanja u cjenike. Oni koji žele i mogu platiti taj gušt neće gunđati kad dobiju račun. Ima, naravno, posve drugačijih primjera. Nedavno je netko na jednoj društvenoj mreži objavio fotografiju računa za macchiato popijen u inače ne baš jeftinom Cavtatu. Cijena je doslovno bila prava sitnica - 10 kuna. Jednostavno, ne treba bezglavo uletjeti u prvi kafić ili restoran.
'Ne treba svaki objekt i svaku lokaciju gledati jednako'
"Vlasnici boljih ugostiteljskih objekata svjesno stavljaju cijenu koja nije dostupna prosječnom gostu jer žele osigurati privatnost prostora onome tko je voljan platiti tu premiju. Ne treba svaki objekt i svaku lokaciju gledati jednako. Je li masovni turizam dobar? Nije. Je li turizam ovakav kakav imamo dobar? Nije. Ima li on loše posljedice? Svakako. Ali unutar toga ipak moramo napraviti razliku ponude prema različitim vrstama gostiju. Kao što imate torbice od 40 kuna imate i one od 800 tisuća kuna, iako njihova proizvodnja ne košta 800 tisuća puta više", kaže nam Vedran Jakominić, predsjednik Udruge ugostitelja Kvarnera i Istre.
Ipak, pitamo ga nije li onaj sendvič za 120 kuna u kavani jednog prestižnog opatijskog hotela ipak preskup.
"Tamo vi ne kupujete samo taj sendvič. Taj sendvič je tamo dio proizvoda. Ostatak proizvoda je stol za kojim sjedite - jedan na deset kvadrata, a ne tri stola na deset kvadrata kao drugdje. I koji je prvi red do mora u centru Opatije i gdje imate dva konobara na četiri stola. To sve košta i hotel to naplaćuje kroz premium cijenu, jer je to cijena usluge koju nudi. Ne može biti ista cijena u fast foodu i u takvom restoranu, čak i ako je u pitanju identična bočica soka ili sendvič. Negdje je cijena razmjerna onome što dobivate, a negdje ne, a na gostu je da odluči je li premija cijene koju plaća sukladna usluzi koju dobiva. Stoga gost sam bira gdje će ići i trošiti", tumači Jakominić.
I Nijemci se žale na cijene u Hrvatskoj
Kad i bira gdje će i na što trošiti, gost na Jadranu odavno je suočen s cijenama koje nisu bagatelne i prilagođene mogućnostima prosječnog građanina Hrvatske. Turizam nam je odavno okrenut stranim gostima, oni su najveći potrošači. No, ove sezone cijene su još drastično narasle zbog niza razloga (postpandemijski poremećaj opskrbnih lanaca, rat u Ukrajini, poskupljenja energenata, klimatski ekstremi…) koji su doveli do inflacije koja je u Hrvatskoj u lipnju službeno iznosila rekordnih 12,1 posto. Neslužbeno, vjerojatno i više.
Sve je poskupjelo, ne samo zbog "pohlepnih" trgovaca, ugostitelja, hotelijera, iznajmljivača apartmana… Početkom ljeta objavljeno je da je smještaj na Jadranu, u odnosu na prošlu godinu, poskupio od 10 do čak 50 posto, dok je u restoranima i kafićima u prosjeku skuplje za dvadesetak posto. Došlo je do toga da se na cijene sve više žale i strani turisti koji donedavno nisu previše zanovijetali zbog cijena.
"Cijene su grozne. Bili smo u Hrvatskoj prije i tada je bilo puno jeftinije, a sada je vrlo skupo. Ove godine pogotovo. Na primjer, platili smo ručak oko 700 kuna - supruga, ja i dvoje djece - a prije smo znali proći dosta jeftinije", požalio se sredinom lipnja Zadarskom listu jedan njemački turist.
I njemački mediji prate situaciju u Hrvatskoj pa je Bavarski radio početkom srpnja upozorio tamošnje građane koji namjeravaju ljetovati u Hrvatskoj da se pripreme na znantno više cijene nego prijašnjih ljeta. Naveli su podatke Državnog zavoda za statistiku (DZS) iz svibnja prema kojima su cijene bile više za 12 posto u odnosu na svibanj 2021. godine. Za primjer su ponudili prosječnu cijenu piva u Zagrebu - ono je lani koštalo oko 1,60, a sada više od 2,50 eura.
Više pritužbi zbog smještaja, nego zbog cijena
Odavno je stvoren dojam da na Jadranu "gulimo" turiste, naročito iz inozemstva, što se prijašnjih godina dalo vidjeti i u dvostrukim cijenama - nižima za domaće i višima za strane. Ana Knežević iz Hrvatske udruge za zaštitu potrošača (HUZP) kaže da ove godine još nisu imali pritužbi na cijene, njihovo neisticanje u ugostiteljskim objektima i na dvostruke cijene na Jadranu, ali napominje da je toga bilo ranijih godina.
"Naravno da svaki ugostitelj mora imati istaknut cjenik i vidljivo istaknute cijene, u suprotnom je to protuzakonito i stvar za inspekcijsku kontrolu. Znamo da postoji i praksa dvostrukog isticanja cijena - jedne za strane, a druge za domaće goste. Lani je bilo puno više pritužbi, jer se nakon pandemije više turista okrenulo nama dok su u mnogim zemljama još bile na snazi restrikcije. Tada je bilo puno više pritužbi na cijene, naročito na cijene smještaja. Ove godine, kako se zasad čini, stvari normalno funkcioniraju, a cijene su takve kakve jesu", kaže predsjednica HUZP-a.
Dodaje kako udruga češće dobiva pritužbe na potencijalne prijevare potrošača kada je u pitanju smještaj, nego ugostiteljske i trgovačke usluge.
"Mnogo je više pritužbi zbog smještaja. Recimo, kada agencije preko interneta objave jedne fotografije smještaja, a potom se ispostavi da u stvarnosti to bude nešto sasvim drugačije. Ima i prigovora gostiju kojima se, nakon što su dogovorili smještaj i uplatili akontaciju, nitko više nije javio. Budući da su to privatni iznajmljivači, koji ne iznajmljuju preko agencije nego direktnim kontaktom, ne možete im ništa nego ih prijaviti i sudski goniti", kaže Ana Knežević.
'Tko ne radi pošteno, tržište će ga samo riješiti'
Na koncu, mnogi gosti požalit će se da cjenik u restoranima ili barovima nisu vidjeli pa su obnevidjeli kada bi im konobar donio račun. Jakominić, kao i Ana Knežević iz HUZP-a, kaže da je to protuzakonito i da takve ugostitelje treba sankcionirati, ali ne vjeruje da ih je mnogo.
"Ni u jednoj branši nisu svi pošteni, pa tako i u našoj. Takvi postoje i među električarima, postolarima, odvjetnicima, saborskim zastupnicima… Cjenik mora biti istaknut, ali i gost bi se trebao pobrinuti da zna što naručuje. Ja nikad nigdje ništa nisam naručio na slijepo. To ne znači da je praksa nekoga tko je sakrio cjenik i naplatio više poštena. Doduše, u ovim primjerima koji su bili u medijima, vidim da se puno češće radi o nekim ekskluzivnim lokacijama koje svjesno filtriraju svoje goste. Rjeđe se radi o nekakvoj prijevari, iako ne kažem da toga nema", kaže Jakominić.
Pitanje je, na koncu, može li se uspostaviti balans između destinacija na koje dolaze holivudski glumci i poslovna elita te onih gdje ljetuje "običan svijet", odnosno da potonja mjesta ne nastoje cijenama pratiti ona prva? I da sami gosti znaju, svjesni dubine svojih džepova, gdje neće biti šokirani cijenama hrane i pića.
"To je posvuda tako. Imate automobil za 10.000 eura i onaj za 50.000 pa se nitko ne naslikava s njima i ne šokira. Ponavljam, nisu svi ugostitelji nepošteni. Dio jest i od toga ne treba bježati. Ali, ako netko ne radi fer, gost će se okrenuti od njega i otići ća. Takvoga će zakon tržišta riješiti sam od sebe. A većina ugostitelja radi pošteno i vrlo teško", zaključio je Jakominić.
