29. studenog 1982. godine Jugoslavija je slavila još jedan Dan Republike, a u nekom vlažnom riječkom podrumu rađalo se mračno čudovište po imenu Grč. U naredna dva desetljeća Zoran Štajdohar - Zoff i različite postave glazbenika strpljivo su nizali godine staža na demo sceni ne odmičući se od svog radikalnog i beskompromisnog stava ni za milimetar, redovno šokirajući dušebrižnike pjesmama poput "Gazim decu" i koncertima na kojima su sjekirama i motornim pilama komadali tijela mrtvih životinja.
Tko čeka taj i dočeka pa je tako i Grč konačno stigao do svog debitantskog albuma, točnije kompilacije najboljih trenutaka iz proteklih 26 godina. Što nam dakle otkriva "Još ima krvi"? Zoff i ekipa vlasnici su dva, s iznimkom povremenih uboda Sexe i Satana Panonskog, najglasnija urlika hrvatskog rock undergrounda ("Noćas se Beograd pali" i "Krv je moje svjetlo i moja tama"), no među ovih 16 pjesama dosta je objašnjenja zbog čega su toliko dugo čekali izlazak iz diskografskog mraka. Zoffovi klanjem ispunjeni recitali, kad se oporavite od početnog šoka, zapravo nisu puno više od uglazbljenog scenarija nekog imaginarnog trash horora, a glasna smjesa post-punka i black metala također se, u kvalitativnom smislu, dosta brzo istroši.
Usprkos tome, upornost i spremnost na bilo kakva odricanja u korist neokaljanog artističkog kredibiliteta čini ih jedinstvenom pojavom na prostorima mnogo širim od ovih pa "Još ima krvi", s obzirom na kontekst, možemo proglasiti zaista povijesnim izdanjem.
