Tako je Marko Štrok opisao kako su stanovnici Prečkog, donedavno tek još jedne zagrebačke spavaonice, postali ljudi kojima, kako je govorio Ciceron, "ne treba ništa više" jer imaju – i vrt i knjižnicu, piše H-alter.
"Knjige su besplatne i namijenjene svima. Mogu se uzeti i ostaviti sebi, pročitati pa vratiti ili ostaviti neku novu knjigu. Cilj je pojačati zajedništvo ovim načinom razmjene znanja i informacija te poticati čitanje", napisano je na staklenim vratima slobodne knjižnice u Jarnovićevoj ulici u kvartu na zagrebačkoj periferiji, Prečkom. Slobodna knjižnica sastoji se od ormara punog knjiga koji je pričvršćen uz drvo uz pločnik između stambenih zgrada. Ova neobična knjižnica ima čak i ime, zove se Franz.
Napravili knjižnicu bez pomoći gradskih službi
"Pokušali smo napraviti knjižnicu u suradnji s gradskim službama. Međutim, tamo su nas slali su iz jednog ureda u drugi, nisu znali čija bi to bila nadležnost, pa smo odustali i jednostavno sami napravili i postavili knjižnicu", opisuje Marko Štrok, koji je napravio knjižnicu zajedno sa svojim djedom Franjom i djevojkom Ivonom Komorčec.
Prve knjige u zbirci bile su njihove ili dobivene kao donacije od prijatelja.
Iako su prve reakcije susjeda uglavnom odavale sumnjičavost, zasad knjižnica nije pretrpjela nikakve štete. Najčešće su komentari, naime, bili kako to neće izdržati, da će netko razbiti ormar i pokrasti knjige, odnijeti ih u antikvarijat. Međutim, stanovnici Prečkog su se pokazali spremnima na ovakav način dijeljenja, a autori knjižnice dobivaju pohvale sa svih strana i već planiraju napraviti još jednu knjižnicu. Postavit će je u neki drugi dio svoga kvarta ili neki drugi kvart ako se u njemu pronađe netko tko će preuzeti brigu o knjižnici i povremeno posložiti knjige i slično.
'Organski vrt EkoEkipa Prečko'
Nova mala slobodna knjižnica mogla bi se smjestiti i u drugom novom dnevnom boravku stanovnika Prečkog, društvenom vrtu, kojeg od Franza dijeli tek kratka šetnja. Na ulazu u vrtove, uz natpis "Organski vrt EkoEkipa Prečko", dopisano je i "A zakaj niš nije kockasto?" I uistinu, parcele kojih sada već ima blizu četrdeset, nisu uobičajenog oblika nego šesterokutnog, slijede dizajn koji su pčele izumile po permakulturnoj filozofiji.
"Posadila sam papriku, paradajz, salatu, blitvu, naravno, krastavac, mrkvu i nema boljeg nego vidjeti plodove svojeg rada. Svaki drugi dan sam u vrtu, zalijevam i okopavam. Vrt me potiče na veću fizičku aktivnost, boravim u prirodi, ali utjecao je i na moje odnose s drugim ljudima. Prvi put sam upoznala susjede", ispričala nam je Nadalina Kurtov, jedna od prečkih vrtlarica.
Zajednički rad
Vrtnu inicijativu su pokrenule Nikolina Turčinović Dupor i Romana Krstenakić, koje su nakon potrage po kvartu odabrale parcele u gradskom vlasništvu zarasle u šikaru i na kojima nije planirana gradnja u bližoj budućnosti. Uputile su molbe raznim gradskim uredima, a kako je na predstavljanju Studije mogućih lokacija za uređenje javnih gradskih vrtova na području Zagreba rečeno da će im trebati udruga, osnovale su i udrugu pod imenom Zeleni klik.
Osim gradske zemlje, dio se parcela danas nalazi i na zemljištu koje je ustupio na korištenje jedan od privatnih vlasnika. Nakon više akcija čišćenja, postavljanja ograde te uređenja samih vrtova, i dalje traje proces uređivanja zajedničkih prostora. "Danas je 62 ljudi aktivno uključeno u rad u vrtovima. Zajednički radimo kompost, zajednički smo kupili pumpu za vodu, slamu, sadnice smo također zajednički nabavljali. Danas naprimjer farbamo ogradu", kaže Nikolina.
Obavijest o parcelama i o nastanku vrtova širila se preko Facebooka, ali i preko letaka koje su Nikolina i Romana podijelile po kvartu. "Jedini je uvjet, zapravo, bio da se hrana uzgaja organski, te da su ljudi spremni odnositi se jedni prema drugima s poštovanjem. Danas se tu stalno zaustavljaju prolaznici i razmjenjuju iskustva. Tete iz vrtića dovele su djecu s kojima smo sadili krumpire, a dolaze i učiteljice s kojima planiramo suradnju", opisuje.
'Čovjeku koji ima biblioteku i vrt ne treba ništa više'
"Još je Ciceron rekao: 'Čovjeku koji ima biblioteku i vrt ne treba ništa više.' Vrt nam daje hranu za tijelo, dok su knjige hrana za razvijanje kritičkog mišljenja. Naravno, nije svaka knjiga dobra, isto kao što nije svaka biljka jestiva ali to je u redu. Svako preuzimanje stvari u svoje ruke je put prema emancipaciji ljudi. Ako uzgajaš svoju hranu, postižeš neovisnost na jednom polju, a knjige nas opet oslobađaju na svoj način", zaključuje Marko Štrok.
