"Više od tri četvrtine građanki i građana Republike Hrvatske smatra da u škole treba trebamo uvesti sveobuhvatno seksualno obrazovanje, a čak 72 posto ispitanih to obrazovanje u školama učiniti obveznim", ključna je poruka istraživanja koje su u ožujku ove godine proveli CESI - Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje, i agencija IPSOS, a rezultati su objavljeni u lipnju. Istraživanje je, također ustvrdilo da gotovo 90 posto ispitanih smatra da pristup mladima takvom sveobuhvatnom seksualnom obrazovanju treba omogućiti – država, odnosno, da je to odgovornost države. Prevedeno: građani su poručili onima koji donose odluke u političkom vrhu da žele ozbiljno seksualno obrazovanje u obrazovnom sustavu.
No, rezultati istraživanja su dočekani svojevrsnim odmahivanjem rukom iz Ministarstva znanosti i obrazovanja koje sada predvodi ministar Radovan Fuchs iz HDZ-a, a njegova prethodnica, ministrica iz vremena koalicije HNS-a s HDZ-om, Blaženka Divjak, na Facebooku je uzvratila objavom u kojoj je, pojednostavljeno, ustvrdila da to sve ionako postoji u okviru Zdravstvenog odgoja koji je uveden u njezino vrijeme.
Upitali smo Natašu Bijelić iz CESI-a, sociologinju s dugogodišnjim iskustvom u ovoj problematici, je li nakon objave rezultata istraživanja bilo kakvih upita iz nadležnog Ministarstva ili prijedloga da se detaljnije prezentiraju rezultati istraživanja i razmotre mogućnosti za "pravim seksualnih obrazovanjem", no dobivamo negativan odgovor.
Tema zdravlje se ne provodi u školama
"Ministarstvo ne pokazuje interes već su poručili, putem medija, da ne razmišljaju o uvođenju sveobuhvatne seksualne edukacije u škole jer smatraju da se sadržaji vezani uz seksualnost i reproduktivno zdravlje već provode kroz međupredmetnu temu Zdravlje i nastavne predmete Prirode i Biologije. Na temelju informacija s kojima raspolažemo, evidentno je da se međupredmetna tema Zdravlje ne provodi u školama pa ovim putem pozivam nadležno Ministarstvo da nas demantira tako što će javno iznijeti podatke o provedbi i praćenju provedbe ove međupredmetne teme od trenutka kada je uvedena, a to je bilo u školskoj godini 2019./20.", kaže Nataša Bijelić iz CESI-a u razgovoru za Net.hr.
Nataša Bijelić iz udruge CESI upozorava da čak 72 posto ispitanih smatra da seksualno obrazovanje u školama mora biti obavezan predmet
Ona smatra da, na žalost, ne postoji politička volja niti interes Ministarstva znanosti i obrazovanja da mladima osigura kvalitetno seksualno obrazovanje.
"Nezainteresiranost ministarstva je vjerojatno i rezultat činjenice da je obrazovanje o seksualnosti u školama osjetljivo pitanje i, često, predmet žestokih napada. Postoje određene interesne skupine, obično se radi o neokonzervativnim, vjersko- fundamentalističkim, anti-ljudskopravaškim, anti-choice skupinama koje tabuiziraju seksualnost i manipuliraju činjenicama protiveći se podučavanju mladih o seksualnom i reproduktivnom zdravlju i pravima čemu smo svjedočili i kod nas kada je krenulo uvođenje Zdravstvenog odgoja 2012.godine", odgovara Bijelić na pitanje o mogućim uzrocima izbjegavanja Ministarstva da se ozbiljnije suoči s tematikom, odnosno da odgovori na očiglednu poruku građana da žele ozbiljno seksualno obrazovanje u školama.
A što kažu u CESI-ju na tvrdnje bivše ministrice Blaženke Divjak da je seksualno obrazovanje uspješno implementirano u njezinu mandatu?
Divjak krojila po mjeri klerikalaca
"Nije jasno na temelju kojih pokazatelja bivša ministrica tvrdi da je seksualno obrazovanje uspješno implementirano. Njen mandat će biti upamćen po donošenju kurikuluma koji je u velikom dijelu sadržaja vezanih uz seksualnost, skrojen po mjeri klerikalnih i konzervativnih skupina", odgovara Nataša Bijelić.
Ona pojašnjava da je ministrica Divjak ukinula zdravstveni odgoj kakav je uveden u vrijeme ministra Željka Jovanovića (u vrijeme vlade Zorana Milanovića), a da hrvatskoj javnosti nikada nije pojašnjeno zašto je donijela odluku da se ukine tzv. Jovanovićev zdravstveni odgoj. Naime, ne postoje javno dostupni dokumenti vezani uz provedbu i praćenje provedbe programa zdravstvenog odgoja u školama niti argumentacija zašto se taj program ukinuo, niti zašto je uvedena međupredmetna tema "Zdravlje".
"Međupredmetna tema Zdravlje na neadekvatan i krajnje zastarjeli način obrađuje temu seksualnosti i reproduktivnog zdravlja jer se svodi na medikalizaciju seksualnosti", smatra Nataša Bijelić iz CESI-ja. Medikalizaciju seksualnosti pojašnjava kao naglašavanje, isticanje i pretjerano bavljenje medicinskim aspektima seksualnosti nauštrb drugih aspekata. "Uklonjene su sve one teme koje su bile 'sporne' u tzv. Jovanovićevu zdravstvenom odgoju pa se tako niti jednom riječju ne spominju rodni stereotipi, rodna ravnopravnost, LGBTIQ teme, pitanja uvažavanja različitosti niti promocija pozitivnih stavova prema seksualnosti. Ono što prevladava jest medikalizacija seksualnosti i konzervativan pristup u obradi teme. S aspekta pružanja mladima točnih i znanstveno utemeljenih informacija o kontracepciji potpuno je nevjerojatan prijedlog da se tema vezana uz važnost odgovornog spolnog ponašanja i upotrebe zaštite integrira, između ostaloga, i u poučavanje vjeronauka kada je općepoznat crkveni stav o mehaničkim i kemijskim metodama kontracepcije", naglašava Bijelić.
Zanemaruju se međunarodne smjernice
Ona smatra da ovaj kurikulum u potpunosti zanemaruje sve međunarodno relevantne smjernice, dokumente kao i evaluacijske studije učinkovitih programa seksualne edukacije kao što su programi sveobuhvatne seksualne edukacije. "UNESCO, IPPF, WHO i UNFPA u dokumentima i smjernicama vezanim uz seksualnu edukaciju ističu sveobuhvatan pristup seksualnosti koji će adresirati ne samo kontracepciju i odgovorno seksualno ponašanje, već i ostale važne aspekte seksualnosti, primjerice komponentu roda – njezin utjecaj na seksualne veze i rizično seksualno ponašanje; emocije; veze, komunikaciju, seksualna prava, užitak, društvene i kulturne odrednice seksualnosti, različitost, toleranciju, diskriminaciju, rodnu ravnopravnost, rodno uvjetovano nasilje, itd., i staviti seksualnost u širu perspektivu osobnog i seksualnog rasta i razvoja", pojašnjava Bijelić.
U kurikulumu hrvatskih škola se, smatraju u CESI-ju, sporedne teme tretiraju kao važne, pa tako ispada da je važnije "opisati usluge e-zdravstva" i "obrazložiti pravo na izdavanje zdravstvene iskaznice EU-a" nego naučiti više o nekim drugim, nemedicinskim, aspektima seksualnosti ili različitim seksualnim orijentacijama.
"Problematično je i da se u kurikulumu ne govori o rodno uvjetovanom nasilju, uključujući seksualno nasilje. Spominje se vršnjačko nasilje dok je u nižim razredima osnovne škole predviđena tema vezana uz seksualno nasilje o primjerenim i neprimjerenim dodirima za koju je dana uputa da nastavnici sami procijene je li to relevantan sadržaj za njihove učenice i učenike. Iz perspektive učinkovitih i kvalitetnih programa seksualne edukacije ovakav prijedlog je krajnje problematičan jer je edukacija o seksualnosti ključna za sprječavanje i borbu protiv seksualnog zlostavljanja, seksualnog iskorištavanja i seksualnog nasilja. Sveobuhvatno seksualno obrazovanje pridonosi smanjenju rodno uvjetovanog nasilja jer informira i osvještava mlade o postojanju društvenih normi, stavova i ponašanja koji pridonose nasilju, kao što su, primjerice, mizogina uvjerenja, rodno-stereotipni stavovi, homofobija, transfobija itd.", komentira Bijelić.
CESI se zalaže za programe sveobuhvatne seksualne edukacije, a to su programi koji se temelje na usvajanju informacija, usvajanju pozitivnih stavova i vrijednosti, usvajanju interpersonalnih vještina i odgovornom ponašanju. Postoje svjetske smjernice UNESCO-a i WHO-a koje govore kako trebaju izgledati učinkoviti programi sveobuhvatne seksualne edukacije i države koje to žele mogu na temelju tih smjernica kreirati sveobuhvatne kurikulume koji će imati pozitivan utjecaj na zdravlje i dobrobit mladih. UNESCO-ove smjernice, objavljene 2009. godine i revidirane 2018. govore da podučavanje treba početi od pete, šeste godine života i trajati kroz cijelu osnovnu i srednju školu, jer obrazovanje treba biti dobno i razvojno prilagođeno djeci i mladima. Primjerice, teme koje predlaže UNESCO su: Veze; Vrijednosti, prava, kultura i seksualnost; Razumijevanje roda; Nasilje i sigurnost; Vještine za zdravlje i dobrobit; Ljudsko tijelo i razvoj; Seksualnost i seksualno ponašanje; Seksualno i reproduktivno zdravlje.
Manje nasilja u mladenačkim vezama
Iako je istraživanje CESI-ja i IPSOS-a nedvosmisleno pokazalo da građani razumiju da u Hrvatskoj treba ozbiljnije i obuhvatnije seksualno obrazovanje u sustavu – od vrtića kroz školski sustav – na strani onih koji trebaju donositi odluke još uvijek nema pomaka.
Možemo li reći da bi uz sveobuhvatno seksualno obrazovanje bilo manje slučajeva nasilja u mladenačkim vezama ili – najaktualnijeg – napada na djevojke i mladiće s duginima zastavama?
"Svakako. Sveobuhvatno seksualno obrazovanje, osim zaštite seksualnog zdravlja i promicanja odgovornog ponašanja, promovira rodnu ravnopravnost, izgradnju veza temeljenih na međusobnom poštovanju te ima značajnu ulogu u suzbijanju rodno uvjetovanog nasilja i diskriminacije na temelju rodnog identiteta i seksualne orijentacije i najučinkovitije je kada se provodi kao školski program seksualne edukacije", zaključuje Nataša Bijelić.
