Unija se u vrijeme pandemije našla u situaciji u kojoj Schengen kao prostor slobodnog kretanja više ne funkcionira. O pripremama Hrvatske i kada očekivati novi režim na Hrvatskoj granici Petar Panjkota razgovarao je s ministrom unutarnjih poslova i potpredsjednikom Vlade Davorom Božinovićem.
Može li se nakon jutrošnjeg usvajanja rezolucije u Europskom parlamentu govoriti nešto preciznije o trenutku ulaska Hrvatske u Schengen? Premijer kaže 2022.
Mislim da je to u ovom trenutku najrealnije. Iza ovih ocjena i današnjeg usvajanja rezolucije Europskog parlamenta ogroman je posao, prije svega policije, ali i drugih službi koje su u posljednjih nekoliko godina radile, ne samo na ispunjavanju uvjeta, nego i ukazivale na specifičnost Hrvatske situacije. Mi smo mala država, ali imamo najdulju vanjsku kopnenu granicu EU-a. To pred nas stavlja zadatak kako to sve pokriti, tih 1300 i nešto kilometara. Međutim, pokazali smo da možemo, jer imamo sjajne ljude.
U toj rezoluciji se navodi da je Hrvatska ispunila uvjete, ali isto tako piše da su europarlamentarci zabrinutizbog izvještaja o kršenju ljudskih prava na hrvatskim granicama i da se nadaju da će Hrvatska osigurati odgovarajuću razinu osoblja, obuku i nadzor u svojim operacijama. Kako to tumačite i što to konkretno znači?
Pa čujte, i sami znate da smo nerijetko bili pod kritikama koje se najčešće nisu mogle dokazati upravo od onih koji su ih isticali, a to je da se vrši nasilje nad migrantima. Ne kažem da nije bilo individualnih slučajeva. Međutim, mi smo uvijek, policija je uvijek reagirala, istraživala, išla tragom svih tih optužbi. Neke smo potvrdili, neki ljudi su sankcionirani, neki ljudi, njih nekoliko je ostalo i bez posla, dobilo kaznenu prijavu.
Ali to je ipak spomenuto u rezoluciji.
Ah, nije samo Hrvatska. Spomenute su i druge zemlje koje su na vanjskoj granici koji zapravo imaju vrlo tešku ulogu, štititi vanjsku granicu EU-a od onih koji ne žele tražiti međunarodnu zaštitu na jedan normalan način, koji bi podrazumijevao proceduru. Dakle, vi imate... Uzmimo primjer Bosne i Hercegovine, tamo se uz granicu smještaju migranti sa samo jednom svrhom da ilegalno uđu. A ti su centri samo par kilometara zračne linije od graničnog prijelaza. Tamo nitko ne dolazi jer zna da ne ispunjava uvjete. To je jedna situacija koju Europa prepoznaje i s novim strateškim dokumentima probati pokušati naći rješenje i za to. Migranti su pitanje s kojim će živjeti i sljedeće generacije, jer oni glavni uzroci migracija, a to su ekonomski, socijalni, ratni, klimatske promjene, uvijek će poticati ljude. Evo, imate ovo što se sad događa u Afganistanu, povlačenje Amerikanaca, ogroman broj ljudi već napušta u Afganistan. I gdje će? U Europu.
Hoće li ulazak u Schengen značiti još strože kontrole vanjske granice i ima li Hrvatska za to dovoljno policajaca?
Ima Hrvatska dovoljno policajaca. Mi smo danas negdje na 6580 graničnih policajaca. Dakle, Hrvatska u ukupnom policijskih službenica i službenika, najviše ih radi granicu, što je normalno. Samo jedna ili dvije županije nisu uz granicu. Kad uđemo u Schengen, onda će ove sjeverne malo odahnuti, onda ćemo i te ljude povući pna granicu prema državama koje nisu članice i ojačati dodatno granicu.
Spominju se u izvještaju i Bugarska i Rumunjska koje su članice Unije šest godina duže od Hrvatske, pa još uvijek nisu u Schengenu. Znači li ova rezolucija da će sve tri zemlje zajedno ulaziti?
Mi nemamo s tim nikakav problem. Ali, realno, Hrvatska je prošla kroz najstroži evaluacijski postupak. Nas su izrešetali i pitanjima i ophodnjama tih evaluacijskih timova. 218 vrlo konkretnih uvjeta smo morali ispuniti. Tako da, Hrvatska je u ovom trenutku zaštite vanjske granice, sutra Schengena, sigurno u samom vrhu.
Koje su najveće koristi toga što će Hrvatska biti u Schengenu?
Prije svega gospodarski, mi smo turistička zemlja, ne moramo puno objašnjavati ako netko sjedne u svoj auto u Münchenu i bez ikakve formalnosti dođe do destinacije na Jadranu. Naravno, ova situacija malo mijenja stvari, ali to će proći jednog dana. Nadamo se. I vratit ćemo se Schengenu kakav je bio i sve ovo što se danas radi je zapravo priprema za postpandemijski Schengen.
