U slučaju da netko odluči u obliku knjige objaviti SMS-ove koje je Ivo Pukanić razmjenjivao s policijskim, pravosudnim, političkim, estradnim, sportskim i drugim medijskim zvijezdama u mjesecima koji su prethodili njegovom ubojstvu, ta knjiga zasigurno bi dobila Kiklopa u kategoriji u kojoj je pobijedio bestseler starlete Nives Celzijus.
Zasad je objavljena tek na portalu necenzurirano.com, te, što je ironično, ostavlja čudan osjećaj da je policijski zapisnik cenzuriran, jer naočigled otkriva puno, ali nedostaju neke ključne stvari.
Džoker 'zovi Šukija'
O glavnom liku ovog krimića dobro su poznate sljedeće činjenice, od kojih su neke potvrđene transkriptima: a) on je vlasnik utjecajnog medija, b) u trenutku nastajanja prepiske treba mu novac jer je u dugovima, c) u teškoj je obiteljskoj situaciji i pokušava spriječiti njeno povlačenje po medijima, d) u svojim kolumnama i listu kojemu je vlasnik otkrio je svoje vrlo familijarne odnose, koliko s pripadnicima podzemlja, toliko i s pripadnicima spomenutih elita, e) na njega je već pokušan atentat koji je preživio nevjerojatnom srećom, f) iz još uvijek neutvrđenog razloga je izgubio glavu.
Njegovi kontakti otkrivaju da se oko svega što ga je morilo nije libio obratiti najvišim instancama za pomoć: od ministra financija po nadimku "Šuki" tražio je milijun kuna, s ministrom Kalmetom ugovarao je poslove oko vlastitih izdanja, od ministra obrazovanja Primorca tražio je sređivanje mjesta u studentskom domu, sa zakletim protivnikom Ninom Pavićem, s kojim je tada u primirju, dogovara cijene listova i posprdno progovara o njima...
Panični strah je pred sam kraj pokušao riješiti obraćajući se glavnom državnom odvjetniku i ministru policije, koje je požurivao u izradi vize, s premijerom dogovara privatni sastanak preko njegove glavne pobočnice...
Mali zloćko Bajić
Drugim riječima, velik broj ljudi nazivao je prijateljima i zakazao je s njima niz hitnih sastanaka. S njima je razmjenjivao najrazličitije informacije, oslovljavao ih sa "zloćko mali", dok je treće osobe oslovljavao s "majmuni" i "glupe pičke". Osim što nam za potpunu sliku napravljenu od krhotina koje smo dobili u njegovim SMS-ovima nedostaje sadržaj tih hitnih sastanaka, nedostaje i čitav niz odgovora na njegova pitanja poslana policajcu Domagoju Aniću, Šukeru, Bajiću, Kalmeti, s kojim je trebao na sastanak na dan atentata.
Pored svih "visokih" kontakata, nema izravne komunikacije s državnim vrhom. Nedostaju i neki njegovi deklarirani prijatelji, koji su, uzgred rečeno, bili u državnom vrhu. S njima je slavio rođendane, ali se očito nisu dopisivali. Nema čak ni tadašnje potpredsjednice Vlade Jadranke Kosor, koja je bila dostupna i manje utjecajnim novinarima od Pukanića, ni kontakata s oporbenjacima, s kojima je bio u dobrim odnosima (Jakovčić, Čačić, Bandić, Komadina, Glavaš), dok je sačuvano, primjerice, očijukanje s prsatom Slađom.
Nedostaje priča o crnogorskoj duhanskoj mafiji, Milo Đukanović, Stanko Subotić Cane i Joca Amsterdam.
Objavljeno je njegovo dopisivanje s maloljetnom kćeri, koje svjedoči o tome da ju je očinski izvlačio od obaveza, a nema kontakata s članovima redakcije. Postoji samo jedna poruka Sine Karli.
No, vjerojatno ni okončanje suđenja ni pravomoćna presuda neće dati sve odgovore koji nedostaju u kontroverznoj priči o životu i smrti nakladnika zbog kojeg je zamalo proglašeno izvanredno stanje u državi, pa ni popuniti praznine koje je ostavio ovaj spis.
