- Koliko zaštitara G4S-a (jedna od tvrtki za pružanje zaštite) je potrebno da promijene žarulju? - Šest vojnika i policajac.
Ovo je vic koji kruži Velikom Britanijom vezano za zaštitarsku tvrtku na koju nas je ljubazno podsjetio naš čitatelj nakon što smo objavili članak o izglednoj privatizaciji pojedinih ovlasti policije.
Nisu uspjeli osigurati dovoljno zaštitara za Olimpijske igre koliko su obećali kad su se prijavljivali na natječaj za posao težak 2,3 milijarde kuna i sjetili su se to javiti britanskim vlastima mjesec dana prije sportskog spektakla. S obzirom da nije bilo druge, umjesto njih su morali "uletjeti" policajci i vojnici. To im je donijelo gubitak od 473 milijuna kuna, a reputacija im je "završila u dronjcima", kako se izrazio direktor Nick Buckles.
Bila bi to zgodna i poučna priča o tome kako država uskače na scenu kad privatni zaštitari zakažu, slična onoj koju je ispričao sigurnosni stručnjak Mate Laušić.
"Ako meni u prtljazi pronađu pribor za čišćenje lula koji sadrži oštre predmete, oduzet će mi ga. Ako se ja počnem buniti, tada će se uplesti policajac. Neće zaštitari biti ti koji će lomiti ruke putnicima", kazao je.
Dodaje i da će u slučaju incidenata ili sramoćenja privatne tvrtke izgubiti na natječaju.
Kako ne izgubiti na natječaju
U slučaju G4S-a, to se nije pokazalo točnim. Osiguravali su Paraolimpijske igre samo par tjedana kasnije. Ali ni to ne bi bio naročit problem da se netom prije Olimpijskih igara nije dogodio užasan propust države u procesuiranju te tvrtke.
Tužitelji su sredinom srpnja odustali od optužnice protiv trojice zaštitara koji su 2010. godine prouzrokovali smrt 46-godišnjeg Jimmyja Mubenge, oca šestero djece iz Angole, na letu kojim je trebao biti deportiran natrag u svoju zemlju. Do istrage – kojom je zaključeno da se ne zna od čega je točno umro, no da ne mogu isključiti mogućnost da je umro od "kombinacije adrenalina, iscrpljenosti mišića i izometričkog treninga" – ne bi došlo da po slučaju nije kopao Guardian.
Izometrički trening, inače, koriste bodibilderi da bi povećali tjelesnu masu, a radi se o stavljanju tijela u stresan položaj, s prekidima. Prema stranicama body-building.com, trajanje zadržavanja jednog položaja je od jedne do 10 sekundi, a najbolji efekti se postižu kad on traje od tri do šest sekundi.
"Pauza bi trebala biti 10 puta veća od izvođenja vježbe. Npr. ako držimo neku poziciju šest sekundi, pauza 60 sekundi", pojašnjavaju.
Propusti u procesuiranju
Let na kojemu je preminuo trajao je 21 sat, a u prvi mah uzrok njegove smrti je kratko opisan s: "Pozlilo mu je." No, Guardian je pronašao više svjedoka koji su rekli da je muškarac zapomagao i žalio se da ne može disati u položaju u kojemu su ga svezali zaštitari.
"Čuli smo ga kako vrišti: 'Ubit će me!'", ispričao je 29-godišnji inženjer.
Organizacija Medical Justice, koja se bavi proučavanjem postupanja prema tražiteljima azila, pozabavila se s 300 različitih incidenata koji su uključivali privatne tvrtke i njihovo postupanje prema tim ljudima. Od 29 pritužbi, 18 ih je ili loše procesuirano ili po njima nije postupano, naveli su.
Slučaj je uključivao i zviždače iz zaštitarske tvrtke koji su listu otkrili da primjena prekomjerne sile nije tako neuobičajena, ali i da mnogima od njih nedostaje trening za pravilno postupanje. No, to nije dovelo do optužnice protiv korporacije za ubojstvo iz nehaja.
Paradržava
Država i njen monopol nad silom su ponekad, zaista, zastrašujući. No, iznajmiti tu silu drugoj "paradržavi" – G4S ima 650 tisuća zaposlenika, što je za 30.000 više od populacije Crne Gore – koja je uz to vođena nagonom za profitom, bar je za nijansu strašnije. Menadžeri G4S-a, unatoč gubicima zbog šlampavosti na Olimpijskim igrama, nisu se htjeli odreći 540 milijuna kuna vrijedne naknade za upravljanje.
Upravo zbog činjenice da se, navodno, razmišlja tek o pretrazi prtljage kao točki gdje počinje privatizacija poslova policije, za primjer ne navodimo kako privatizacija državnog monopola na silu izgleda u slučaju tvrtki poput američkog Blackwatera. No, treba podsjetiti da je i privatizacija INA-e počela s 25 posto dionica.
Svakodnevno iskustvo nam govori da pritužbe na rad privatnih firmi – ako se pogleda od kršenja radnih do potrošačkih prava – možemo uglavnom okačiti mačku o rep. Procesuiranje krupnih kapitalista također je nezamislivo, a mogućnosti korupcije su široke i šarolike. Zaštitarske tvrtke u nas također su među "uglednijima". A kontrola?
"Policiju možemo kontrolirati putem unutarnje kontrole Ministarstva unutarnjih poslova i putem Sabora, dok privatne zaštitarske tvrtke, osim ako ne pobiju pola aviona, ne gube posao. Ne možemo smijeniti njihove šefove, ne možemo kontrolirati njihove interne procedure, ni njihov sustav regrutacije", zaključuje naš čitatelj, koji nas je uputio na slučaj G4S-a.
Sve to za 2.270 kuna plaće
Drugi čitatelj nam je ilustrirao što znači ušteda na sigurnosti, koja je cilj ovog poteza Vlade. Pita nas što mislimo koliko će zaštitare zanimati ičija sigurnost nakon što odrade posao u banci, pa onda i osiguranje koncerta, gdje će biti do dva ujutro.
"Nakon toga ću doći na aerodrom provjeravati nečiju prtljagu i bog zna što. I sve to za 2.270 kuna plaće. Sto posto sam siguran da moje kolege, kao ni mene neće zanimati ništa osim da prođe tih mojih 12 sati i da idem kući", navodi naš čitatelj koji radi u tom poslu.
"Sjetite se samo brojnih pljački banaka i ostalih ustanova gdje 'zaštitar nije reagirao'. Pa nisam ja, kao ni moji kolege sebe našao na putu, pa da se miješam i natežem s nekim kriminalcem i da bi me, nakon što budem ranjen ili pretučen, direktor nazvao da me pita: 'Što si se miješao?'", zaključuje.
Vlada bi zasigurno prije ulaska u ovaj riskatan potez trebala vidjeti čime točno trguje i čemu otvara vrata prije nego bude kasno. Baš kao u slučaju INA-e. Od međusobnih optuživanja s HDZ-om građani imaju najmanje koristi.
