Institut Ruđer Bošković u petak je svečano pustio u pogon ionski izvor za He snopove, te sustav za ozračivanje fuzijskih materijala s dva snopa iona (DiFU).
Riječ je o sustavu vrijednom skoro 750 tisuća eura, koji će omogućiti razvoj novih materijala za fuzijsku elektranu, kao i razvoj novih materijala za sve druge nuklearne primjene kao što su uređaji za hadronsku terapiju u medicini.
Otvaranjem ovog sustava i izgradnjom DiFU-a, Institut se upisuje u svjetsku kartu fuzijskih istraživanja jer u svijetu postoji tek dvanaest ovakvih sustava, od čega su samo četiri u Europskoj uniji. Uz sustav na IRB-u, po jedan se nalazi u Njemačkoj, Velikoj Britaniji i Francuskoj, dok se dva nalaze u Japanu, tri u SAD-u, a ostala tri u Rusiji i Kini.
Uređaj budućnosti
Voditelj fuzijskog programa u Hrvatskoj, dr. sc. Tonči Tadić, rekao nam je kako je nezamisliv razvoj materijala za četvrtu generaciju nukearki, koje će biti sigurnije, bez ovakvih uređaja.
"Za razvoj materijala potrebnih za fuzijsku elektranu nužno je imitirati oštećenja na materijalima uzrokovana zračenjem. To je moguće pomoću dva snopa iona iz dva akceleratora: jedan snop teških iona imitira razaranje kristalne strukture materijala, a drugi snop helija ili vodika imitira nakupljanje plinova u materijalu radi zračenja. Što je najvažnije, uzorak nakon tretmana s dva snopa iona nije radioaktivan! Povrh toga, u svega nekoliko sati mogu se pomoću dva snopa iona stvoriti efekti zračenja kakvi će se u fuzijskoj elektrani stvarati mjesecima ili godinama. Zato su ovakvi uređaji važni za razvoj materijala za fuzijsku elektranu, ali i za razvoj materijala za sve druge primjene u novim generacijama nuklearki ili u uređajima za hadronsku terapiju" objašnjava dr. Tadić.
dr. Tonči Tadić
Pojasnio je i zašto su dva ovakva snopa od velike važnosti. "Možemo ono što nismo mogli nikada do sad, a to je imitiranje fuzijskih uvjeta. Iako mnogo laboratorija ima više akceleratora, malo je onih koji su spojeni zajedno te se nalaze vrlo blizu kako bi se mogli kombinirati. Ovo nije nešto što se tek tako može kupiti u dućanu već je posebno izrađeno", rekao nam je dr. Tadić.
Akademik Milko Jakšić, inače voditelj Laboratorija za interakcije ionskih snopova gdje je smješten ovaj vrijedni sustav, navodi kako kada bi neki laboratorij ove vrste želio uvrstiti metodu koja sada postoji na IRB-u, morao bi investirati nekoliko milijuna eura.
''Sustav koji je konstruiran ima mnoge inovacije koje su razvijene zahvaljujući postojećim ljudskim resursima na IRB-u. Primjerice, računalna kontrola ionskog izvora nije kupljena, već je razvijena na IRB-u. Kontrola skeniranja ionskog snopa, kontrola grijanja mete, kontrola energije ionskog snopa kod zračenja, sve su to rješenja razvijena u Laboratoriju za interakcije ionskih snopova u čijem su razvoju sudjelovali tehničari, stručni suradnici, doktorandi, poslijedoktorandi i znanstvenici.'', objasnio je dr. Jakšić.
Galerija
Nedostatak fizičara
Unatoč impresivnom poslu koji IRB obavlja, nedostaje nam znanstvenika koji se bave eksperimentalnom fizikom, upozorava voditelj Laboratorija.
"U Hrvatskoj imamo relativno mali broj fizičara koji završavaju smjerove koji su eksperimentalni, te se mogu ovdje zaposliti. Veliki broj fizičara educiranih u Hrvatskoj odlazi van. S druge strane mi trenutno imamo tri stranca koji su došli iz Španjolske, Grčke i Alžira te sada tu rade. Naši ljudi se u principu ne javljaju, a mi konstantno imamo otvorena dva do tri natječaja.", rekao nam je dr. Jakšić.
Problem, ako se njega pita, zasigurno leži i kvotama na fakultetima. Dok se na studijima prava i ekonomije kvote dižu, one ostaju relativno niske na studijima vezanim uz fiziku i elektrotehniku. "Hrvatska znanost i tehnologija mogu primiti daleko više stručnih ljudi. Nažalost, problem je i taj što su u znanosti male plaće, stoga Institut zapošljava sve više stanaca", pojašnjava Jakšić.
Ipak, neki mladi znanstvenici baš u ovakvom projektu vide priliku za daljni rad. Doktorand i asistent na Zavodu za eksperimentalnu fiziku, Marin Vukšić, koji radi na ovom projektu - još se od fakulteta htio baviti fuzijom. Uz pomoć Tadića ušao je u cijelu priču s akceleratorima te se nada kako će nastaviti svoj rad ovdje.
"Očekujem da će biti vrlo zanimljivo. Volio bi ostati ovdje, raditi nešto što te interesira i još u svojoj zemlji je divno", rekao nam je mladi znanstvenik. Prema svemu sudeći, posla na ovom projektu neće nedostajati.
Tijekom posljednje dvije godine u ovu jedinstvenu opremu uloženo je skoro 750 tisuća eura i to kroz različite izvore financiranje. Nabavku ionskog izvora i vakuumskih sustava je financirala IAEA, dok je DiFU razvijan kroz projekte iz sedmog europskog programa, a najviše kroz projekt iz programa OBZOR 2020 - EUROfusion. Manji dio financiran je iz vlastitih sredstava IRB-a, te domaćih potpora kroz projekte u sklopu Ministarstva znanosti i obrazovanja.
Rast kvalitete istraživanja
Jedinstvenost opreme omogućit će dodatno povećanje broja dolazaka stranih istraživača i kvalitete istraživanja koja će se financirati putem projekata iz programa Obzor 2020, EUROfusion i RADIATE, kao i projekata IAEA-e, te CERIC-ERIC konzorcija. Znanstvenici IRB-a predviđaju da će moći izvesti šest do deset jednotjednih eksperimenata na godinu na DiFu liniji koje će financirati ti projekti.
Koliko je ovo važan projekt govori i činjenica da su na otvorenju, uz brojne ugledne znanstvenike, sudjelovali i počasni gosti prof. dr. sc. Melissa Denecke, direktorica Zavoda za fizička i kemijska istraživanja Odjela za nuklearne istraživanja i primjenu, IAEA, te prof. dr. sc. Tony Donne, direktor najvećeg istraživačkog programa u Europi – projekta EUROfusion.
Unatoč tome što je ovaj vrijedan projekt od velike važnosti kako u Hrvatskoj tako i u svijetu, nitko iz Ministarstva znanosti i obrazovanja nije prisustvovao predstavljanju nove tehnologije.
Nakon objave teksta javili su nam se s Instituta Ruđer Bošković te su potvrdili kako nitko iz Ministarstva znanosti i obrazovanja nije bio na otvaranju, ali je državni tajnik iz spomenutog ministarstva Tome Antičić bio na večeri dobrodošlice dan ranije na kojoj je dočekao goste iz IAEA-e i EUROfusion projekta.
