Skupina umirovljenih vojnih časnika SAD-a te bivših generala iz baltičkih zemalja otvorenim se pismom zalaže za opskrbu ukrajinske vojske protuzračnim oružjem koje bi moglo neutralizirati ruske zračne napade. Do pisma je došao i CNN koji navodi kako bi takvo oružje omogućili ukrajinskoj vojsci da obara zrakoplove ili projektile unutar svog zračnog prostora.
Citiraju dio pisma u kojem se spominje da Ukrajinci imaju nekolicinu raketnih sustava S300, što znači da znaju i upravljati s njima. No, intrigantno je da se spominje i kako pojedine europske zemlje imaju isti sustav protuzračne obrane. Jedina koju izrijekom spominje CNN, ali ne i bivši vojni dužnosnici je - Hrvatska.
CNN se nije zeznuo i nije plasirao lažnu vijest. No, priča oko toga otkud nama jedan od najvrjednijih i najkvalitetnijih protuavionskih i proturaketnih sustava na svijetu je komplicirana, a sumirala ju je Slobodna Dalmacija.
'Premijera' na Jarunu
Sustav S300 je prvi i zadnji put viđen 1995. na vojnoj paradi na zagrebačkom Jarunu. Tada je izazvao nevjericu kod inozemnih vojnih izaslanika, ali i strah kod pobunjenih Srba. Upravo je psihološki faktor bio najvažniji uzrok njegove nabavke, jer se tek poslije rata doznalo kako sustav nije bio u potpunosti operativan. Uoči operacije Oluja bilo je isporučeno tek oko 50 posto dijelova sustava, a kasnije su domaći vojni dužnosnici posvjedočili da je do 1997., kad je bila i posljednja isporuka, ukupno isporučeno 80 posto cjelokupnog sustava.
S300 je u dijelovima stizao između 1994. i 1997., a dopremljen je preko zračne luke u Puli. Jasno, njegovo prikazivanje prije Oluje odvratilo je Srbe od korištenja MiG-ova 29 te znatno olakšalo oslobađanje okupiranih teritorija. No, nikad se nije doznalo otkud je sustav stigao. Navodno je bila riječ o Ukrajini ili Bjelorusiji. Neki su spekulirali kako je S300 stigao direktno iz Rusije, no donedavni ruski veleposlanik u Hrvatskoj, Anvar Azimov, prema pisanjima Tportala još 2017. negirao je da je na razgovor zvao poduzetnika i trgovca oružjem Zvonka Zubaka da bi ga pitao gdje je nestao S300 koji je isporučen Hrvatskoj. Čak je i Kremlj tada demantirao napise pojedinih domaćih medija da je Rusija opskrbljivala Hrvatsku oružjem za vrijeme UN-ova embarga, pisao je Express.
"Smatramo da su ti medijski natpisi provokacija i da grubo izvrću činjenice s ciljem ocrnjivanja politike Ruske Federacije na Balkanu. Tim više je u kontekstu svih ovih izmišljotina neprihvatljivo spominjanje kontakata veleposlanika Rusije u Zagrebu. Svu odgovornost trebaju snositi autori ovakvih "ideja", poručio je tada zamjenik direktora Odjela za informiranje i tisak Ministarstva vanjskih poslova Rusije, Artjom Kožin.
Izvan ruske kontrole
Dakle, sigurno je da S300 nije dospio u Hrvatsku iz Rusije. No, gdje je završio? Brojni su mediji, pa i bivša Vojno-sigurnosna agencija pisali kako je S300, tada jedini izvan ruske kontrole, zapeo za oko Amerikancima i Izraelcima. Naravno, oni su htjeli proučiti i iskopirati rusku tehnologiju, a Rusija je bila zabrinuta da bi sustav, iako nedovršen, mogao pasti u njihove ruke, pisao je Nacional. VSA je pak prije 20 godina u svom izvješću navela kako njihov interes Hrvatska nije znala kapitalizirati tijekom stvaranja bilateralnih diplomatskih i političkih odnosa.
Svjesni da je sustav odigrao svoju ulogu u Domovinskom ratu, bivši predsjednik Franjo Tuđman i tadašnji ministar Gojko Šušak nastojali su ga prodati. Ugovorili su 1998. prodaju Iranu, ali na taj dokument nikad nije stavljen pečat, jer su shvatili da bi to imalo ogromne političke posljedice. Zbog toga nije dolazila u obzir niti prodaja nekoj od bivših sovjetskih republika. Neslužbeno se pisalo kako je S300 nakon jarunske "premijere" odvezen u Istru i ondje uskladišten. Godinu dana kasnije Tuđman je predložio da ga "prodaju Židovima", no ni to nije uspjelo. Među interesentima je bila i Turska, koja je tako htjela odgovoriti na postavljanje istih sustava na grčkom dijelu Cipra.
Amerikanci i Rusi su početkom 2000.-ih stigli u inspekciju sustava u Istri. Kasnije se ispostavilo da Amerikanci nisu shvaćali kako sustav funkcionira, dok su Rusi bili zabrinuti time što su predstavnici iz SAD-a tijekom svoje kontrole potrgali nekoliko plombi. Njihova nervoza je splasnula kad su otkrili da nisu dirali ključne dijelove. Express navodi kako su Amerikanci vrlo brzo reagirali te direktno od naših ministara obrane Joze Radoša i Željke Antunović htjeli nabaviti S300. No, stvari su se ponovno zakomplicirale zbog parlamentarnih izbora, ali i Zubakove tužbe protiv RH u kojoj je tražio da mu država plati 200 milijuna dolara za nabavku sustava.
Završio u SAD-u
Neslužbeno se doznaje kako je sustav S300 ipak prebačen iz riječke luke u SAD 2004. godine, pod pasko tadašnjeg šefa VSA-e, generala Gordana Čačića. Da je sustav izvan Hrvatske potvrdio je i Zubak na sudskom ročištu. Dodao je da je tehnička dokumentacija iz Hrvatske poslana u inozemstvo još 1998. Zanimljivo, Ministarstvo obrane to nikad nije demantiralo.
Jutarnji je tek 2008. neizravno potvrdio da sustav S300 više nije u Hrvatskoj, ali nije niti prodan, već je ustupljen nekoj drugoj državi. Jesu li to SAD, tadašnji glasnogovornik MORH-a Goran Grošinić nije htio potvrditi. Zanimljivo, uporaba sustava s 300 se uopće ne spominje Dugoročnim planom razvoja Oružanih snaga do 2015. godine, a moguće je da se MORH niti dosad nije sjetio da na raspolaganju ima takvo moćno oružje.
Najnovije informacije o ratu u Ukrajini čitajte OVDJE.
