Prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman danas bi napunio 102 godine. Rodio se 14. svibnja 1922. u Velikom Trgovišću u seoskoj obitelji. Osim Franje, Stjepan i Justina, rođena Gmaz, imali su još dva sina, Ivicu i Stjepana. Majka mu je umrla kad je išao u osnovnu školu.
Kao srednjoškolac uhićen je zbog sudjelovanja u ljevičarskoj manifestaciji. Tuđmanova obitelj podupirala je hrvatski nacionalni pokret pod vodstvom HSS-a i Mačeka, a Franjo se tijekom 2. svjetskog rata pridružio komunističkim partizanima.
Nakon rata dogodila se obiteljska tragedija koja nije sasvim razjašnjena. Naime, Tuđmanov otac Stjepan zajedno s njegovom pomajkom umro je nasilnom smrću pod sumnjivim okolnostima koje su poslije različito tumačene: samoubojstvo, nesretni slučaj... Međutim, vjeruje se da je oca likvidirala politička policija OZNA.
Mladi Tuđman sudjelovao je u partizanskom pokretu. S činom majora 1945. godine otišao je u Beograd kao jedan od hrvatskih predstavnika u Vrhovnom štabu Narodnooslobodilačke vojske i Partizanskih odreda Jugoslavije.
Radio je i u Glavnoj personalnoj upravi Ministarstva narodne obrane, u Generalštabu JNA te u uredništvu Vojne enciklopedije. General je postao 1960. godine, a nakon toga je napustio aktivnu vojnu službu.
Napustio vojnu službu i posvetio se znanosti
Vratio se u Zagreb i bavio se znanstveno-istraživačkim radom te 1961. osnovao Institut za historiju radničkog pokreta. Od 1963. predavao je na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu. Zbog stavova o nekim povijesnim pitanjima došao je u sukob s vlastima pa je izbačen iz Komunističke partije, uklonjen sa Sveučilišta i smijenjen s mjesta direktora Instituta te prisilno umirovljen.
Slomom Hrvatskog proljeća i liberalnih hrvatskih komunista na red je došao i Tuđman. Zbog rada u Matici iseljenika Hrvatske i zbog propitkivanja stvarnog broja žrtava u logoru Jasenovac 1972. godine protiv njega je pokrenut sudski proces. Prijetila mu je kazna od 10 do 15 godina zatvora, no tada se umiješao Tito. U svojoj knjizi "Bespuća", Tuđman se prisjetio kako je zamolio dugogodišnjeg prijatelja Miroslava Krležu da popriča s Titom. Nakon toga više nije bio optužen za špijunažu. Ipak, nakon Titove smrti pokrenut je novi proces i osuđen je na tri godine zatvora.
Tuđman u Beogradu nakon što je dobio orden za hrabrost. Snimka je navodno nastala između listopada 1945. i travnjak 1946.
U lipnju 1989. u prostorijama Nogometnog kluba "Borac" na Jarunu osnovao je Hrvatsku demokratsku zajednicu. Izabran je za predsjednika. Na prvim višestranačkim izborima 1990. premoćno je pobijedio. Izabran je za predsjednika Predsjedništva. Kad je Hrvatska 1991. bila izložena velikosrpskoj agresiji. Tuđman je zagovarao kombinaciju stalnog pregovaranja i primirja s povremenim vojnim udarima kojima se rušila snaga JNA. Prihvatio je Vanceov plan kojim su u Hrvatsku stigle međunarodna snage, Unprofor.
Na kraju je 1992. Hrvatska međunarodno priznata, te godine Tuđman je premoćno pobijedio na prvim predsjedničkim izborima, u Bljesku i Oluji 1995. poražene su srpske pobunjeničke postrojbe, a Podunavlje je za dvije godine vraćeno mirnom reintegracijom.
Bio je supotpisnik Daytonskog sporazuma 1995. godine, kojim je uspostavljen mir u BiH, a kad je 1998. završila mirna reintegracija hrvatskog Podunavlja u hrvatski državno-pravni sustav, ostvarene su njegove težnje o punoj samostalnosti, suverenosti i međunarodnom priznanju Republike Hrvatske.
Liječnici su mu davali šest mjeseci života. On je poživio još tri godine
Josip Manolić napisao je u svojim memoarima kako je doživio Tuđmana kad ga je upoznao.
"Dojam koji pamtim ostao je i danas urezan u pamćenje: povučen, samozatajan mladić, dotjeran, štreber, cvikeraš rekli bi tada, ali kada progovori zna gdje je i zna o čemu govori", napisao je Manolić.
Franjo Tuđman umro je 10. prosinca 1999. godine. Vrativši se iz Vatikana, ostao je dva dana kod kuće. Nije mogao zaspati od jakih bolova u trbuhu. Iako su mu američki liječnici tri godine prije davali još samo šest do devet mjeseci zbog uznapredovalog karcinoma, poživio je još tri godine.
Te večeri sin Miroslav nazvao je majku i javio joj tužnu vijest. Bio je uz njega u trenutku smrti. Ankica je sjela na njegov stolac i plakala gledajući njihovu zajedničku sliku. Izgubila je supruga nakon 40 dana koje je proveo u bolnici. Opisala je to u autobiografiji "Moj život s Francekom".
U lijes je pored krunice stavljena i hrvatska zastava.
"Želim Hrvatsku koja će biti u službi svih građana Hrvatske, zemlju slobode i demokracije, ali znajući da sloboda i demokracija ne smiju biti neodgovornost i anarhija. U njoj građani moraju biti svjesni prava i odgovornosti", rekao je Franjo Tuđman nekoliko mjeseci prije smrti.
POGLEDAJTE VIDEO: Tomo Medved: 'Plenkovićev HDZ danas je tamo gdje ga je postavio Franjo Tuđman'
