Premijer Milanović je, opravdavajući imenovanje Slavka Linića i Radimira Čačića u NO INA-e, a komentirajući ocjenu EK da ta odluka 'izaziva zabrinutost', kazao kako "to nema nikakve veze s europskim pravom, jer i niz europskih država radi to isto". Slično je kazao i prije nekih mjesec dana, navodeći primjer članstva njemačkih političara u nadzornim odborima u automobilskoj industriji.
No, Siniša Rodin s Pravnog fakulteta u Zagrebu za časopis Banka je demantirao upravo primjer na kojeg se pozivao Milanović.
Primjer Njemačke
Njemačka je zbog odluke da u NO VW-a imenuje političare prijavljena Europskom sudu, a on je još 2007. ocijenio da je to "ograničavanje slobode kretanja kapitala" i zaključio da je "Njemačka prekršila odredbe o slobodi kretanja kapitala". Time se, kaže se u presudi, "odvraća izravne investitore iz drugih država članica EU od investiranja u kapital poduzeća".
Nakon presude Europskog suda Njemačka je donijela odluku da državni i zemaljski ministri više ne sjede u nadzornom odboru VW-a, ali se pokušala zaštititi ostavljanjem odredbi o mogućnosti da zemaljska vlada Donje Saske blokira odluke u kompaniji temeljem 20 posto glasova. Zbog toga ih je Europska komisija ponovno u studenom 2011. godine tužila, a presuda se još čeka.
Je li im netko rekao da koriste argumente koji više ne vrijede?
Rodin objašnjava da Europski sud smatra da država krši pravo EU uvijek kada u okviru poduzeća djeluje kao regulator, a ne kao vlasnik, i po njemu se sloboda kretanja kapitala ugrožava čim se državna vlast svojim autoritetom upliće u donošenje poduzetničkih odluka.
Pitanje je sad jesu li neki od brojnih savjetnika upozorili premijera i Vladu na presudu Europskog suda kako bi ih makar spriječili da se koriste argumentima koji više ne vrijede, te - još važnije - hoće li nam EK progledati kroz prste ili će i protiv Hrvatske podnijeti tužbu kakvu je podnijela protiv Njemačke?
