Od En Facea po svemu sudeći nikad nećemo dobiti dobar album, ali možemo biti sigurni da će svako njihovo izdanje donijeti poneku stvar vrijednu opetovanog slušanja.
"Afrodita" tako starta s tri više nego solidne balade oslonjene na simpatično lijeni vokal i većinski akustični instrumentarij ("Labirint", naslovna i "Paranormalan"), dok je sve ostalo manje ili više inspirirano kopiranje još uvijek neprevaziđene "S dlana boga pala si" i njoj srodnih arhivskih zgoditaka.
Gitarski pop s utjecajima Beatlesa i različitih akustičara još uvijek predstavlja polaznu točku za svaku pjesmu Sandra Bastiančića i njegovih suradnika, tekstovi variraju od neuspješnih poetskih figura do nečeg što možemo nazvati zaista lijepim stihovima... Sve u svemu, kod rijećkog kvarteta apsolutno nema ništa novo.
Jednostavno, En Face spada među one bendove od kojih se isplati imati best of i malo toga drugog.
