Prema nekim podacima, svaki četvrti mladi građanin namjerava napustiti Hrvatsku. Porazne su to brojke, koje su u konačnici dovele do toga da je iseljavanje postalo hrvatski gorući problem. Međutim, odlazak nije lagan, a čak i onda kad se u stranoj zemlji pronađe dobro plaćeni posao, ostaje čežnja za domovinom, obitelji i prijateljima. Iseljenik, R.L., tako je u emotivnom pismu, kojeg je prenio Croexpress, opisao svoj odnos prema domovini te ga podijelio u nekoliko Facebook grupa u kojima se okupljaju hrvatski iseljenici.
Njegovo pismo prenosimo u cijelosti:
'Za sve kolege koji su morali napustiti Domovinu trbuhom za kruhom: 'Gdje god da te život nosi, uvik moraš znati tko si'.
Vidim da je mnoštvo vas razočarano i ogorčeno. Koliko god ste se trudili, nije vam bilo moguće u domovini živjeti normalan život. Morali ste napustiti familije i dom i krenut 'za kruhom'. Sad puno vas psuje Hrvatsku i kažu kako im više ne treba. Zaje*ali ste se ako tako mislite. Primijetit ćete to kad si ispunite sve želje, priuštite si sve što se za pare može kupiti. Sjedit ćete u lijepom stanu, frižider pun, pred kućom parkirana 'zvijer'... Znači u biti sve imate, ali opet onaj osjećaj da nešto fali...
Nije Hrvatska ono korumpirano gov*o od političara koji bi prodao mater za 5 eura. Nisu Hrvati oni menadžeri koji idu preko leševa da bi napunili svoj džep.
Hrvati su oni dečki koji su 90-ih stali rame uz rame i s lovačkim puškama branili svoje domove protiv jedne od najjačih vojski Europe. Hrvati su onih sto heroja koji su mjesecima držali tisuće vojnika pred Vukovarom da bi na kraju golim rukama krenuli protiv tenkova. Nije Hrvatska ni ovo momentalno stanje da ljudi moraju napuštati domove. Razumijem ogorčenje, ali nemojte zaboraviti da smo prije 20 godina bili razrušeni od rata. Krenuli od nule. Narod još uvijek pati od posljedica, mnogima rane još zarasle nisu.
Svaki put kad pljujete Hrvatsku, pljujete na majku čiji sin je ostavio život za nju. Pljujete na sestru koja je izgubila brata, sina koji je ostao bez oca. Mislim da je za njih strašna bol kad vide da ljudi pljuju po nečemu za što su njihovi najmiliji dali svoje živote. Nije Hrvatska sve to s*anje niti političari reprezentiraju hrvatski narod.
Hrvatska ti je onaj osjećaj topline koji samo dolje imas. Oni kvalitetni, hrabri i pošteni ljudi koji vas dolje okružuju i koje zaboravljate zbog par lopova koji su se domogli velikih pozicija u vladi.
Hrvatska vam je ono prelijepo Jadransko more, zlatna polja Slavonije, ličke šume, zagorski vinogradi...
Za mene, sve u svemu, najljepša državu na svijetu. Ja sam ponosan da sam Hrvat i ne bih domovinu mijenjao za ništa na svijetu.'
