Andrija Jarak u kontejnerskom naselju u Češkom Selu u Petrinji razgovarao s Elvirom Šunić koja u kontejneru od 18 kvadrata živi sa suprugom i petero male djece.
"Mi ne živimo, ovo je mučenje. Kad sagledate situaciju da 18 kvadrata, sanitarni čvor, petero djece, ovo nije život. U jednoj sobi spavaju djeca, u drugoj smo ja i beba, suprug spava s djecom i imamo sanitarni čvor", kazala je.
Kaže kako svakim danom situacija izgleda sve gore i gore.
"Mi se nadamo, oni obećaju, nitko ništa ne ispunjava, kome god se obratimo svi su gluhi, a mi smo zaboravljeni", priča Elvira.
Na pitanje tko su oni "gluhi" kojima se obraćaju, kazala je da se radi o petrinjskoj gradonačelnici Magdaleni Komes.
"Ona je obišla kontejnersko naselje jednom otkad je na vlasti, od Vlade nitko nije ovdje bio. Radi se, Plenković je danas rekao da ono što se nije napravilo do sada da će se napraviti iduće godine. Niste do sada napravili ništa, ne očekujemo niti iduće godine i narednih podosta godina", kazala je.
Kazala je i da su kontejner trebali napustiti brzo, da će prioritet imati obitelji kojima je kuća crvena i srušena. Elvira objašnjava i kako se djeci teško prilagoditi na život u kontejneru.
"Sretni su što smo svi zajedno ali teško im je. Putujemo u školu tri kilometra, svakog dan vozim cure, nismo imali organizirani prijevoz, za to se grad nije pobrinuo. Tu je sedmero školaraca, rekli su nam da će nam dati gradski prijevoz ali nama to ništa ne znači jer mi dijete ima invaliditet i ne može samo doći u školu", kazala je.
Kazala je i da je održavanje higijene jedan od problema.
"Od samog početka imamo tank koji je hrđav iznutra, nije dezinficiran i prilagođen da se ljudi kupaju u njemu. Ljudi se žale na lišajeve. Osobno se kupam s djecom u šamponu koji dođe 100 i nešto kuna, računajte to na nas šestero. Tražila sam da to netko dezinficira. Zovem ured gradonačelnice dva mjeseca ali kao voditelja naselja ne želi me primiti na razgovor. Voda uredno ide iz tanka, kao spojili su nas na gradsku ali oko tanka ništa nije napravljeno", tvrdi Elvira.
Njenoj obitelji, kaže, javili su se donatori iz BiH koji su im dignuli kuću.
"Za mjesec dana bi se trebali useliti, ali da nije bilo njih najvjerojatnije bi moja obitelj otišla za Beč. Nadam se da ćemo ovdje još biti mjesec dana, ali ne zahvaljujući našoj državi", kazala je.
Uvjete za proslavu Božića, kaže, nisu imali, ali su dali sve od sebe da njihova djeca imaju osmijeh i da ih dočeka poklon ispod okićenog bora.
"Opet smo im priuštili neko veselje", zaključuje Elvira.
