Premijerno gostovanje "elektropionira" Jean-Michel Jarrea u tek napola ispunjenoj zagrebačkoj Areni zaslužilo je visoku ocjenu iako se bilo teško oteti dojmu da je, kao i mnogi koje smo gledali u istom prostoru, došao sa zakašnjenjem od barem 20 godina.
U elektronskoj glazbi, koju je zajedno s "braćom po sintesajzeru" poput Kraftwerka u osnovi i izmislio, u međuvremenu se dogodilo previše toga da bi njegovi sanjivi instrumentali iz daleke budućnosti mogli probuditi oduševljenje kakvo je davnih sedamdesetih postizao mitskim albumom "Oxygene".
S druge strane, priredio je show koji povremeno zaista oduzima dah, prvenstveno kada lasere koristi kao instrument i kada se putem velikog videozida nađete među tipkama njegovih analognih synthova.
Dvosatni koncert mladoliki je 63-godišnji Francuz otvorio prošavši do pozornice kroz publiku, nakon čega nas je oduševljavao izvedbama već odavno klasičnih "Souvenir In China" i "Equinoxe" te pomalo ugnjavio novijim stvarima.
Vrijedi spomenuti i nestvarno stupidnu ideju o spikeru koji je, iz sasvim nedokučivog razloga, prevodio prilično tečan Jarreov engleski, pri čemu se redovno blamirao besmislicama poput one u kojoj je spomenuti "Oxyegene" nazvao nekoliko godina starim.
Da rezimiramo, korektan nastup istinskog velikana koji je danas ipak mnogo bliže mirovini nego danima kada nas je svaki njegov album vodio do nekih neistraženih, dotad nepoznatih glazbenih teritorija.
