Interkontinentalni "jet lag" bio je koban za državljanku Ekvadora, 50-godišnju Rosario R. koja se u Hrvatsku uputila iz dalekog Guayaquila. Zbog njega je zaspala kod zadarskih Morskih orgulja, a kad se probudila shvatila je da su joj nestale stvari. Pokušavala je pronaći pomoć, no uzaludno jer je bilo kasno pa je noć provela na zadarskom Poluotoku. I to ne jednu, nego deset, a jedanaestog dana (24. kolovoza) ju je dok je lutala gradom primijetio 39-godišnji Borut Gatara.
"Zapravo je moja supruga prva primijetila kako žena bespomoćno, i to čak nekoliko dana, lunja uokolo crkve sv. Krševana. Osjetila je da je u nekakvom problemu pa joj je prišla. Igrom slučaja, u blizini je bio španjolski turistički vodič pa ga je pozvala da joj pomogne u prijevodu. Žena joj je odmah rekla da je opljačkana, da je ostala bez novca i dokumenata, te da ne zna što da radi", ispričao je Gatara koji je ženi odmah osigurao smještaj i hranu o svom trošku.
Uz pomoć društvenih mreža i prijatelja Ferde Milina prvo joj je pronašao apartman, a kako za to vrijeme ne bi bila gladna, izgubljenoj ženi osigurao je i hranu te joj je dao – džeparac.
"Kada su takve stvari u pitanju, jedino što želim je pomoći čovjeku u nevolji. O drugim stvarima ne mislim. Žena je bila u velikom problemu i tu se ne može ništa drugo osim pomoći koliko možeš. Odmah sam stavio "post" na Facebooku", ispričao je dodavši da je nakon pronalaska apartmana prijateljima koji drže konobe rekao da će ona kod njih jesti, a on plaćati.
Susrela ženu iz svoje zemlje
"Cijelo je vrijeme plakala, nije mogla vjerovati da joj se to događa i da se njezina bezizlazna situacija počela rješavati", ispričao je za Slobodnu Dalmaciju Zadranin, koji je ženi uz apartman i hranu na Poluotoku angažirao i prevoditeljicu, sudskog tumača za španjolski jezik, koja joj je i tijekom ponedjeljka pomagala u rješavanju izgubljenih dokumenata.
"Žena se našla u vrlo teškoj situaciji. Bila je doslovno razoružana. Dovoljno je samo reći da ekvadorski konzulat ne postoji u Hrvatskoj, nego samo u Mađarskoj, gdje ona ne može ići zbog schengenskog režima. Za to joj je potrebna viza, a ne može je dobiti jer nema nikakve dokumente. Novac joj obitelj pak nije mogla poslati jer preko Western Uniona traže osobni broj, a ona nema nikakav papir kako bi podigla novac. S druge strane, žena nije baš ni informatički snalažljiva. Nije čak ni znala što je to sudski tumač, koji joj je trebao da joj prevede dokumente koje je potom morala skenirati i poslati e-mailom u konzulat. Možda za nekog drugog to ne bi bio problem, no žena u ovoj situaciji nije imala e-mail. Sve je to trebalo organizirati. A i meni je za to trebalo masu vremena i truda", priča prevoditeljica, navodeći da je, koliko je uspjela doznati, žena prije odlaska u Ekvadoru uplatila dvotjedno putovanje po Crnoj Gori i Hrvatskoj. Dodaje kako očekuje da se sva papirologija riješi kroz koji dan.
U međuvremenu žena je pronašla prijateljicu koja je iz istog grada u Ekvadoru, a koja inače živi u Zadru. I to sasvim slučajno.
