Opet su krenuli pokoriti Neretvu, odnosno njenih 22, 5 kilometra od Metkovića do Ploča.
Za 28 ekipa podignuti Domagojev štit stvar je prestiža i ponosa. Za maraton se živi i trenira čitavu godinu.
''Cijelu godinu smo se pripremali. Uz program koji smo sastavili znači trčanje, teretana i veslanje. Tu je bitno naše iskustvo u svemu tome, naša dobra volja i srce koje imamo svaki lađar u ekipi'', kaže Antonio Mihaljević, kapetan ekipe Stablina.
Prošlogodišnji prvaci iz Stabline, na štit računaju i ove godine. Ništa se ne prepušta slučaju, pa ni ručak. Danas je samo on lagan.
''Pojeli smo juhicu s mrkvom i pojest ćemo malo lešo mesa, ali to neće igrati nikakvu ulogu'', kaže Ivan Šabjan, trener ekipe Stablina.
Nešto drugačije gorivo koriste Đakovčani.
''Pa prvo krenemo s nekom rakijom, to je ono za početak. Onda nešto malo pod 45 stupnjeva narezat. Uglavnom, to bi bilo dovoljno'', kaže Marko Grbavac, ekipa Đakovački bećari.
Za 28 ekipa cijelom trasom navija na desetke tisuća navijača. Oni u Kominu uvijek su najkreativniji.
''To je sirena iz bivše države kad su se vatrogasci s njome služili za požare i ostale stvari pa je mi sad koristimo za ovo'', kaže Ivan Burić, Komin..
''Komin je uvik bio poznat po tim navijačkim manifestacijama, po doživljaju, po ambijentu, bakljadi i po navijačima'', dodaje Marin Burić, Komin.
''Svim ekipama želim sreću i savršeno izveslan maraton, ali nadam se da će Komin bit prvi'', dodaje.
U središtu svega carica - neretvanska lađa. Za svaku ekipu vrijede ista pravila.
''Svaka lađa je ista. Udruga je prije nekih desetak godina napravila 33 svoje lađe u par centimetara širina, duljina 2,9 i 8,20 duga. U nju ide 12 ljudi. 10 veslača, jedan parićar i jedan bubnjar'', objašnjava Dalibor Obradović, predsjednik udruge lađara Neretve..
Oni spremniji rutu će odveslati za nešto više od dva sata. A samo najspremniji nad glavu dignuti štit kneza Domagoja.