Obitelj Vukić iz Zadra izgubila je svoju kuću zbog specijal-201012070191004-Lista poreznih dužnika, nastalog prije puno godina. Nastalog tako što su, nakon što su tijekom rata ostali bez posla, pokušali otvoriti obrt, ali im nije išao pa su ga zatvorili. Ostali su dužni porez državi, ali s propalim biznisom i bez posla, nisu ga mogli platiti. Dug nije sporan, ali početna svota zbog kamata (posve zakonitih, propisanih, država se, naime, ne bavi lihvarenjem) narasla je na gotovo 600.000, pa su im iz Porezne uprave odlučili na ime duga uzeti kuću. Sud je prodao kuću za 40.000 eura i od tog novca namirio banku (!) koja je imala hipoteku nad kućom jer je Vukićima, odnosno njihovoj kćeri, dala kredit da podigne kat. Banka, zanimljivo, uopće nije tražila ovrhu jer su kredit uredno vraćali. I vraćaju ga i dalje, jer 40.000 eura, koliko je kuća postigla na dražbi, nije bilo dovoljno da pokrije cijeli kredit. A kuću je kupio neki Slovenac, koji ju je odmah dao na prodaju za 90.000 eura, pa će tako na njoj bez imalo muke zaraditi 50.000 eura. Umjesto da se s tih 50.000 razlike namiri država, barem djelomično.
Divno hrvatska priča
I nevažno je što je čovjek Slovenac, okoristiti se nečijom mukom mogao je i neki lokalni 'poduzetnik', ali u čitavom je slučaju, čini mi se, zgodno ironično to što nije državljanin RH. Republika Hrvatska se, valja naglasiti, nije uopće naplatila, dapače, morat će skrbiti za devet članova obitelji Vukić koji su sad ostali bez krova na glavom, pa je očekivati da im grad Zadar (čitaj država) pronađe smještaj. A kako im je porezni dug ostao, Vukići su završili i na stupu srama, jer je Ministarstvo financija, naravno, objavilo njihovo ime na listi poreznih dužnika.
I što sada? Niti Vukići imaju dom, niti proračun svoj novac, za što sigurno nitko u Poreznoj upravi neće odgovarati. Tko je u cijeloj priči dobro prošao? Austrijska banka i jedan Slovenac. Kakva divno hrvatska priča...
Milost je za krupne ribe
Opći porezni zakon poznaje mogućnost otpisa poreza ako "bi izvršenje naplate poreznog duga dovelo u pitanje osnovne životne potrebe ovršenika i članova njegova kućanstva" (članak 173, pogledajte sami). Za Vukićeve, te strašne rušitelje fiskalne održivosti naše mlade države, državni aparat nema milosti. Država ne samo što ne štiti svoje građane, ne samo što ne skrbi za najslabije, nego dapače, državna batina udara najjače. Milost se čuva za krupnije ribe.
Nije bilo milosti ni za arti-201210230647006. Nema je ni za tisuće i tisuće građana koji svakoga dana upadaju u specijal-201012070191004-Pakao ovrha, a milosti neće biti ni za sve one kojima će interventne ekipe za deložaciju tek pokucati na vrata.
Istovremeno, nitko nije zamolio ministra policije Ranka Ostojića da arti-201210250311006 jer će taj stan biti prodan na dražbi za trećinu vrijednosti na ime poreznog duga, da ostanem samo na nedavnom primjeru a ne spominjem sve one koji su na listi poreznih dužnika i čiji se dugovi reprogramiraju, plaćaju u obrocima ili se uopće ne plaćaju...
Štit?
"Građani, budite uz nas, mi smo vaš štit" jedan je od transparenata koje su nosili policajci koji su u petak prosvjedovali pred Vladom protiv rezanja plaća, otpremnina i prava. Slažem se, policijski je posao gadan i opasan. Zaslužuje i da bude dobro plaćen.
E sad, ne mogu kriviti policajce koji su odnosili okupljene pred kućom koja više ne pripada obitelji Vukić, jer ne mogu odbiti naređenje – izgubili bi posao. Ali nemojmo si lagati, čiji je policija štit? Ili je batina?
Zadnja prilika
arti-201211070158006 je ponovno izabran zaspecijal-201012070191004-Američki izbori. Kad je izabran prvi put, očekivali smo da će svijet postati bolje mjesto. Ali nije, dapače, postao je opasnije i lošije mjesto.
Sada, kada je izabran po drugi put, očekivanja nisu tako visoka. Nadajmo se da mu neće poći za rukom da ih i drugi put iznevjeri.
