Splitska riva po kiši, na 1. maja (to je onaj dan između 30. travnja i 2. svibnja), oko 13 sati. U hotelu Bellevue desetak branitelja braniteljskog digniteta objašnjava i sebi i drugima da su najavljeni veličanstveni prosvjed odgođeni zbog "nemogućih tehničkih i vremenskih uvjeta", a ne zbog toga što se okupilo tridesetak ljudi i što su ih ignorirale sve važnije udruge. Isto jutro zbog kiše je propao i Prvomajski uranak na Marjanu, jedva se i fažol podijelio.
Mimo svega toga, uza zidove kuća na zapadnom dijelu Rive užurbano ide blago pognuta figura Željka Keruma, u sportskoj trenirki i s duboko nabijenom šiltericom na glavi, ispod koje se nazire uobičajeno namršteno lice. Njegov cilj je nedavno otvoreni kafić nevjenčane mu supruge Fani Horvat i njezinog brata Saše.
'Mala Banovina'
Prizor je to koji sjajno ocrtava današnji Split. Splićani zapravo jedino u ovakvim situacijama i mogu vidjeti svoga gradonačelnika, na putu prema nekom od omiljenih mu kafića na Rivi, zato su jednome od njih i dali nadimak "mala Banovina", prema zgradi u kojoj stoluje gradska uprava. Doduše, otvaranjem Faninog lokala ta bi se titula mogla preseliti nešto istočnije.
U posljednjih skoro dva mjeseca Željko Kerum se – osim na sjednici gradskog vijeća – službeno u svojstvu gradonačelnika u javnosti pojavio samo dvaput, na otvorenju Croatia Boat Showa i na proslavi 20. godišnjice 4. gardijske brigade. Ostali istupi bili su ograničeni na izjave o izboru predsjednika Hajduka i onu već čuvenu hrvačko-pjevačku epizodu na prvom prosvjedu protiv haških presuda. I tada se Kerum na pozornicu popeo samo zato što mu je bila usput do onog istog kafića koji se toga dana otvarao. Prosvjednicima to nije smetalo, kao što im nije smetalo ni nešto mnogo spornije – da se borbenim pjesmama i vatrenim besmislicama za dignitet branitelja zalaže čovjek koji je u vrijeme kad su se branitelji borili zarađivao svoje prve milijune.
Cijelo razdoblje vladavine Željka Keruma Splitom pretvorilo se u neprekinuti, permanentni incident, čiji će se pravi razmjeri vidjeti tek kad on i njegova ekipa jednom odu s vlasti. On sam je dosad bio akter toliko ekscesa da će jednom netko trebati napisati kroniku razdoblja obilježenog najprimitivnijim zamislivim urlanjem i vrijeđanjem svega i svakoga tko mu je stao na put.
Kadroviranje po poslovno-rodbinskim načelima u svim gradskim ustanovama i institucijama već je opjevano. Sukob interesa postao je drugo ime za Split, jer zapravo nema više nijedne važnije gradske odluke koja nije na neki način povezana s ponekim djelićem Kerumovog sve oronulijeg poslovnog carstva, a svaka investicija u gradu – od proširenja i asfaltiranja ulica do nasipanja zapadne obale – ima samo jednu ulogu: uljepšavanje okoliša neke od Kerumovih nekretnina.
Fašistoidne škrabotine
Sve to gradonačelnik prati sa štekata na Rivi kao da ga se ne tiče, prepuštajući sve poslove svojim zamjenicima i suradnicima – opet izabranima samo po jednom kriteriju, da su rodbinski ili poslovno vezani s njim.
Za sve to vrijeme Riva na kojoj Kerum provodi toliko vremena sve je zapuštenija, betonske ploče prljave, instalacije polomljene, tende se jedva drže da ne odlete, a čak i raslinje je obnovljeno tek kad je grad već bio prepun turista i – slučajno – dva dana prije nego je u blizini Fani otvorila onaj kafić.
Grad je prekriven fašistoidnim škrabotinama, s čijim se bar dijelom sam Kerum vjerojatno slaže jer su usmjerene protiv nekih od njegovih najvećih neprijatelja, zapravo svih koji su mu se usudili proturječiti. Split je tako postao valjda jedini grad u kojem je više grafita posvećeno novinarima, nego protivničkim nogometnim klubovima.
Javna služba?
Na Marjanu se sprema veliki juriš, nakon planova gradnje još jednog kafića sveprisutne Fani, Županiji je upućen prijedlog promjene Prostornog plana po kojem bi sjeverna obala park-šume bila prenamijenjena u turističku zonu. I nema toga prosvjeda zaljubljenika u Marjan koji će promijeniti Kerumovo mišljenje. Kako bi ga i promijenili kad on i ne shvaća koncept javne službe, nego mu je cijeli grad samo nadopuna onih 300 tisuća kvadrata zemljišta za koje sam tvrdi da ih u Splitu posjeduje.
Dozvolimo sebi da u ovoj priči zanemarimo golemi broj nezaposlenih i razoreno gospodarstvo, jer oni ipak nisu posljedica postojanja fenomena Kerum. Ono što jest posljedica je gradska blagajna u kojoj vrlo brzo neće biti ni "za papar".
S druge strane Kerum sve ovo može jer mu se nema tko suprotstaviti. Split, doduše, još uvijek ima i gradsko vijeće, no njegove sjednice ne bi bili u stanju smisliti ni kreatori najbizarnijih televizijskih formata. Čvrsta Kerumova većina sastavljena od vlastite rodbine, zaposlenika i kojekakvih dužnika srušit će svaku, ionako rijetku, suvislu oporbenu ideju.
Djetinjasto čuđenje
Nije im ni teško – kad recimo Sanja Župa iz HDZ-a krene u neki od svojih napada na Keruma i njegovu sestru Nevenku Bečić, lako je se otresti protuudarom da dolazi iz stranke koja teško ikome može soliti pamet.
S druge pak strane stola, iz SDP-ovskog kružoka oko Marina Jurjevića, znaju doći i tako neutješno besmislene ideje kakva je ona da se osobno Antu Gotovinu pita želi li titulu počasnog građanina i naziv ulice ili trga kao jedina živuća osoba još otkako je po Titu nazvan središnji dio Rive.
A najveći je zapravo problem što su svi oni, ili bar njihove stranke, u nekim trenucima posljednja dva desetljeća vladali Splitom i nisu napravili skoro ništa. Osim što su proizveli ovo što sada imaju i čemu se povremeno djetinjasto čude. Koliko još dugo Split može izdržati njihovo čuđenje?
