Navikli smo da se, kada se brani nešto što je neobranjivo ili netko izgubi evakuacijski put za vađenje iz vlastitih muljaža, umjesto razumljive i argumentirane obrane kreće u jurišni napad.
Strategija je očigledno primijenjena u slučaju Ive Josipovića i Zaštite autorskih muzičkih prava, poznatijih pod kraticom ZAMP, pa se više nego je što je bio slučaj do obrambenog napada iz Europapress Holdinga - na omiljeni nam HDZ - da posumnjati da predsjednik nema ništa za reći u svoju obranu.
To se dalo naslutiti već iz njegovih izjava u hotelu International, kad je predsjednik nervozno pokušavao skratiti priču dok je istovremeno izrazom lica nastojao pokazati da se dosađuje cijelom aferom Zamporion. Radi se, podsjetimo, o nametu uzorne udruge građana, premda se sad radi o muzičarima, a ne nogometašima. A pogotovo se radi o ekskluzivnoj zaradi Josipovićeva prijatelja Marka Vojkovića.
Krajnje nepovezani Josipović
Te nema veze sa ZAMP-om od 2000. godine pa ni ne zna koliko zarađuju, ali zna da ne zarađuju koliko pišu mediji, iako je bio u predsjedništvu Hrvatskog društva skladatelja, a ZAMP je stručna služba HDS-a. O Josipovićevoj nepovezanosti sa HDS-om i ZAMP-om govori i sljedeći detalj iz knjige Marine Karlović-Sabolić "Milanović - SDP poslije Račana", koja uskoro izlazi u biblioteci Sa zrnom soli Novog libera. Govori se o detalju iz 2008. godine.
"Radila sam intervju s Josipovićem u caffe baru Kolding u Berislavićevoj ulici, preko puta Hrvatskog društva skladatelja u kojemu je tada bila njegova (Josipovićeva, op.a.) baza. Bilo je to vrijeme kada se puno pisalo o tome tko bi od SDP-ovaca mogao zamijeniti Bandića na mjestu gradonačelnika. U tom se kontekstu spominjao i Josipović... Kad sam ga u intervjuu pitala o kandidaturi, on je mislio da mislim na gradonačelničku. No mene je zanimalo razmišlja li o onoj predsjedničkoj".
Nadalje, nije li čudno da je Josipović, kao pravnik sveznadar, mišljenje Porezne uprave da se harač provodi na rubu zakona, reducirao na "rutinski upit" koji su demantirale "nadležne službe", što HDS sigurno u ovom slučaju - nije?
U krizi zaraditi 111 milijuna. Pih! Toliko da bratu kad se probudi
Ništa više sreće nije imao ni Marko Vojković, Josipovićev prijatelj i vlasnik sporne privatne tvrtke Emporion koja uzima desetke milijuna godišnje na ime zaštite prava autora muzike. "Zapjevao" je neobičnu tezu - isplati li se Emporionu uopće posao sa ZAMP-om? Šteta što si sam nije odgovorio na to pitanje, jer se ispostavilo da su u samo tri godine - i to krizne! - uspjeli uprihodovati 111,5 milijuna kuna.
Bilo bi zanimljivo da je kazao je li mu to dosta ili bi on još. Ovo je, naime, čovjek čiji su apetiti prilično veliki. U zlatno doba Ive Sanadera, i uz potporu Europapress Holdinga koji je bio vlasnik polovice konglomerata turističkih agencija Adriatica.net, Adriatica.net na čelu s Vojkovićem praktički je očistila većinu manjih turističkih agencija na hrvatskom tržištu, a preuzela je neke čak i na slovenskom.
Bailout novcem državnih poduzeća
Poslužili su se logikom današnjeg gospodarskog uređenja i njenog gurua Ivice Todorića - najbogatiji je onaj koji je najzaduženiji. To uvaljivanje u dugove, pokraj pozajmica od rasturene Slobodne Dalmacije, dovelo je do točke da su od Vlade tražili pomoć da ih izvuče iz problema.
Naivni Ivo Sanader, ne znajući da EPH neće jednog dana previše žaliti dok ga bude gazio u svojim izdanjima, izašao im je u susret i čak dopustio da se državna poduzeća blamiraju i bacaju novac na sanaciju ove megalomanske, nekoć male kompanijice.
Rezultat: u Adriatica.net Grupu dokapitalizacijom je uloženo 29 milijuna eura. Agrokor, a tko drugi, je najveći udjelničar s 20,27 posto, zatim AWT i Croatia osiguranje te Slobodna Dalmacija sa 16,9 posto. Hotelijer HUP Zagreb posjeduje 10,13 posto kompanije, a Jolly i Saponia drže po 8,45 posto udjela u vlasništvu.
EPH i Emporion elegantno su se izvukli iz popucalog balona i zadržali po jedan posto vlasničkog udjela u Adriatici.net.
Uspjeh Adriatice
Tvrtka je nastavila svojim životom, pa je tako slavodobitno objavila kako je u prvih 9 mjeseci 2011. godine ostvarila prihod od 1.556 milijuna kuna, što je 2 posto više u odnosu na isto razdoblje prošle godine. To se dogodilo zahvaljujući drugom poučku neoliberalizma: smanji broj ljudi koji dijele zaradu. Da bi se pohvalili s dobiti, morali su spomenuti da su srezali operativne troškove za 48 posto u odnosu na 2009. godinu, što se velikim dijelom odnosi na zaposlenike. Mašala! Stvarno su inventivni ovi poduzetnici danas.
Dakle, to je poanta Vojkovićevog pitanja je li mu stvarno dosta 111 milijuna kuna u tri godine.
Napad na Josipovića je napad na državu
No, Jutarnji list, u vlasništvu tog istog EPH će radije o cijeloj aferi pisati kao o napadu na nevinog predsjednika od strane crnog HDZ-a i Tomislava Karamarka, nego se sjetiti da je o aferi ZAMP pisala Jasna Babić još 2003. godine u Nacionalu i da se ništa otad na tom polju nije dogodilo. Glavni urednik Jutarnjeg dobro se morao oznojiti da smiješnu tezu - za sve je kriv Karamarko - potkrijepi bar djelomičnim očijukanjem s činjenicama. A onda tek superteza:
"Nije, dakako, teško zamisliti što bi se sve dogodilo da se usred financijske i ekonomske krize ponovno moraju raspisivati novi izbori. Stoga se, bez obzira na to koliko nevješt i naivan bio nedavni nasrtaj na Josipovića, stvar uzima ozbiljno", piše on nadalje, predstavljajući aferu ZAMP kao udarac na nacionalnu ekonomiju.
Ekipica
E, sad zašto EPH s ovakvim konstrukcijama štiti ugled Josipovića? To je isto kao i da se upitate zašto je Mladen Bajić tako nevješt i naivan da ne vidi ulogu suvlasnika EPH Ninoslava Pavića i njegove tvrtke Com.com u slučaju Kamensko, ali i Ivice Todorića. Ili da se upitate zašto Josipović brani Mladena Bajića i opravdava deset godina njegova nerada time da bi završio u loncu da je kukuriknuo prerano.
Nevješto je i naivno tek očekivati da će naš predsjednik, koji je dobio izbore pod sloganom "PravDA", ikada zapravo mariti za pravdu dok je uortačen s ovom ekipom.
