Do sljedećih parlamentarnih izbora, bili oni redoviti ili prijevremeni, neminovno će biti određenih preslagivanja u kojima će neke stranke, zbog svojih biračkih tijela, morati redefinirati političke i ideološke pozicije. Primjerice, HNS koji je stupanjem u koaliciju s HDZ-om s lijevog boka pretrčao desno (govorimo o malim pomicanjima koja se odvijaju u političkom centru, ne o tektonskim pomacima), a osobito Most nezavisnih lista koji se, kao treća stranka po brojnosti u Saboru, još nije politički i svjetonazorski jasno definirao.
Ovoga je tjedna Ivica Relković, idejni začetnik i strateg, ali i bivši član Mosta, za naš portal rekao da se Most do sljedećih parlamentarnih izbora mora definirati jer "više nema kapacitet biti trećom strankom po snazi, kakav je imao kada je išao na izbore 2015. i 2016. godine".
"Tada su ključna bila pitanja javne uprave, pravosuđa, unutarnjih poslova… i to je bila logika platforme, a ne stranke. Sada je pitanje hoće li Most u idućim ciklusima ići do kraja definirati se kao stranka", kazao je Relković ustvrdivši da je Most "u finalizaciji svoje definicije".
Reforme i stručnost ispred ideologije i svjetonazora
Čelnik Mosta Božo Petrov dugo je izbjegavao svrstati Most lijevo ili desno. Iako će mnogi reći da su pojmovi lijevog i desnog postali prilično nejasni te da ni njihovo strogo određenje više nije imperativ, na političkoj sceni i u društvu ideološka i svjetonazorska pitanja su još uvijek dominantna, a većina birača i dalje se vodi upravo njima izlazeći na izbore.
Kada je mladi psihijatar iz Metkovića prije pet godina na lokalnim izborima sa svojom nezavisnom listom Most pomeo dotad nedodirljivog "vladara doline Neretve" Stipu Gabrića Jamba malotko je slutio da će dvije godine kasnije platforma Mosta nadrasti lokalne granice te ujedinivši niz nezavisnih lista diljem Hrvatske postati trećom političkom snagom u državi. Kada su na parlamentarnim izborima 2015. stupili na nacionalnu razinu, Petrov je zatečenim građanima poručio: "Mi se ne opterećujemo niti s lijevim niti s desnim blokom." Ono na čemu su Petrov i Most inzistirali bile su reforme i vlada stručnjaka, a ne ideološke i svjetonazorske teme.
"Mi smo jasno rekli kako smatramo da su svjetonazorska načela nečije osobno pravo i da danas ona nisu prioritet, već gospodarska situacija. Mi smo dali članovima potpuno pravo i slobodu da se svjetonazorski definiraju i nemamo namjeru pretvarati stranku u bilo kakvu diktaturu. Sloboda je danas vrjednija od bilo kakve piramidalne strukture", kazao je Petrov odgovarajući na kritike onih koji su Most nazivali ultradesnom i klerikalnom političkom opcijom. Pritom su ti kritičari imali na umu da su Petrov i glavni tajnik Mosta Nikola Grmoja politički ponikli u ultradesnom Hrastu čija je predsjednica tada bila Željka Markić.
Božo Petrov 2013. je postao gradonačelnik Metkovića (foto: Tino Jurić/PIXSELL)
O Istanbulskoj, gejevima i migrantima oštro zdesna
"Most nije ni desno ni lijevo", uporno je ponavljao Petrov tada, a i kasnije. No, sada to poriče. Ne doduše izrijekom, već time što je, od proljeća naovamo, oko svih ključnih svjetonazorskih pitanja Petrov zauzeo tvrdo desnu poziciju: od ratifikacije Istanbulske konvencije do Zakona o udomiteljstvu i Marakeškog sporazuma.
Kada se u travnju u Saboru glasovalo o Istanbulskoj konvenciji, Most se podijelo popola. Protiv ratifikacije bili su Petrov, Grmoja, Miro Bulj, Sonja Čikotić, Slaven Dobrović, Tomislav Panenić i Marko Sladoljev, dok su za ratifikaciju ruku digli Ivana Ninčević-Lesandrić, Robert Podolnjak, Ines Strenja-Linić, Tomislav Žagar, Hrvoje Runtić te Marko Vučetić koji je u međuvremenu napustio Klub Mosta.
Prošloga tjedna Petrov je i o prijedlogu Zakona o udomiteljstvu također govorio s konzervativne, desne pozicije odlučno zagovarajući da se homoseksualnim parovima ne dopusti mogućnost udomljavanja djece. Na sličnom je fonu ovih dana govorio i o Marakeškom sporazumu zatraživši plenarnu sjednicu Sabora te tvrdeći da Vlada u javnosti umanjuje značaj i skriva pravu narav tog dokumenta.
Štoviše, Most je svoj politički desni stav o imigrantima iskazao početkom studenoga dovevši na konferenciju za novinare svoga člana Glavnog odbora dr. Nizata Shoukryja, Sirijca koji u Hrvatskoj živi već 35 godina. On smatra da bi na granicu (po mađarskom modelu) trebalo postaviti "fortifikacijske prepreke" te dovesti ondje i vojsku koja bi, kaže, kod migranata izazvala respekt. Oko sve tri teme (Istanbulske konvencije, Marakeškog sporazuma i udomiteljstva) čelnici Mosta zauzeli su tvrdu desnu poziciju, što je, uostalom, posve u redu ako je to dio procesa završnog političkog i svjetonazorskog definiranja Mosta kao stranke i njene transformacije iz političke platforme.
Građani Petrovu već honoriraju 'izlazak iz ormara'
Otkako je iskrsnuo na parlamentarnim izborima 2015. godine, Most je svojevrsna ideološki amorfna masa. Sjetimo se koliko je to bilo šaroliko društvo: od lokalnih "šerifa" Stipe Petrine iz Primoštena i Ivana Kovačića iz Omiša koji s HDZ-om nisu htjeli ni "u istu rečenicu", tadašnjeg HDZ-ovog disidenta Drage Prgometa, dotad politički neangažiranog profesora ekonomije Ivana Lovrinovića, bivše članice politički lijevog Primorsko-goranskog saveza Ines Strenje Linić, profesora prava i bivšeg HSS-ovca Roberta Podolnjaka, nekadašnjeg člana HDZ-a i Demokratskog centra iz Osijeka Miroslava Šimića... Danas u Saboru, uz konzervativno desnu osovinu Petrov-Grmoja-Bulj, koja stranci daje ton i udara ritam, u Klubu Mosta su i "preletači" Tomislav Žagar (iz SDP-a) i Hrvoje Runtić (iz Živog zida) koji su se tamo skrasili silom prilika.
Koliko god bila nadideološka "ni lijevo ni desno" pozicija Mosta na koju se pozivao Petrov više ne zvuči uvjerljivo. Njegovi posljednji istupi daju naznaku redefiniranog Mosta i doimaju se poštenije prema biračima. Uostalom, da se Petrovu već honorira taj "izlazak iz ormara" sugerira i ovomjesečno istraživanje Crobarometar u kojemu je njegov rejting narastao na 45 posto u odnosi na 40 posto u listopadu, što je prilično velik skok.
Koliko je magle bilo oko Mosta govori i to što im je, dok su nosili etiketu stranke pod patronatom Crkve, istodobno jedan do glavnih financijera bio Branko Roglić, bogati vlasnik Orbica i intimus Stjepana Mesića. Stoga ih je netko u kuloarima čak proglasio "Mesićevim projektom". Magla oko Mosta sada se polako razilazi i jasnije se razaznaju stvarne konture te stranke. Naročito iz desnog kuta.
