Nakon potresa koji je lani u ožujku pogodio Zagreb, potom i dva dodatna na Baniji potkraj prosinca, a naposljetku i nedavni kod Dubrovnika, nemir je zavladao među velikim dijelom našeg pučanstva. Svima je jasno da se potresi ne mogu predvidjeti, no mnogi imaju osjećaj kao da se zemlja trese više nego prije.
"Razumijem reakcije ljudi, ali ne, ne nalazimo se ni u kakvom posebnom razdoblju pojačane aktivnosti. Zapravo, u seizmologiji se nigdje na svijetu ne radi takva statistika jer nije relevantna. Potresi nikada nisu pravilno raspoređeni, jednostavno uvijek na svijetu ima i većih i manjih podrhtavanja. Stoga bi bilo vrlo nerealno raditi takve usporedbe", umiruje seizmolog Krešimir Kuk te dodaje da je stvar u našoj percepciji, jer smo nakon potresa svi osjetljiviji.
Strah i psihoza
Smatra da na nedavne potrese u Indoneziji i na Islandu uopće ne bismo obraćali pozornost, no podrhtavanja ispod nas su stvorila psihozu. Dodaje kako je zamka u tome da ljudi donedavno nisu pratili nikakve podatke, a sada svi imaju aplikacije i gledaju kada i gdje se trese. Na taj se način, upozorava on, ne mogu izvesti nikakvi zaključci o budućim podrhtavanjima.
05.02.2020., Zagreb - Seizmoloska sluzba, Prirodoslovno-matematicki fakultet. Seizmolog Kresimir Kuk. Photo: Sanjin Strukic/PIXSELL
"Na Zemlji postoje dva pojasa seizmičkih aktivnosti. Jedan je Pacifički pojas, u koji spada i ovaj potres koji je bio na Islandu prije nekoliko dana. U tom su pojasu potresi najjači i puno češći. Zbog geologije na tom je području i najviše vulkana na planetu i aktivnost Zemlje je najizraženija. Drugi je tzv. Mediteransko-transazijski pojas, kojem pripada i Hrvatska. On je skloniji umjerenim potresima, ali aktivnost tog područja u ovim trenucima nije ništa neuobičajenija nego inače. Jednostavno smo mi osjetljiviji", pojasnio je Kuk za Dnevnik.hr.
Statistika ne pomaže
Podsjeća kako je posljednji potres koji je izazvao materijalnu štetu pogodio Ston 1996. godine. "Praćenje ranijih potresa na ovim područjima i vremena kada su se oni događali nikako ne znači kako će se novi potres dogoditi svakih 100 godina. Potrese tako jednostavno nije moguće pratiti. Statistika je u seizmologiji opasna, ljudi često broje potrese pa na taj način misle da mogu izračunati nekakva predviđanja, ali to nije tako. Na sreću, u našem pojasu potresi nisu tako česti. Ako svaki dan stavljamo naglasak na to, samo se međusobno plašimo i stvaramo psihozu, koja, još u vrijeme ove pandemije, nije uopće ni konstruktivna ni korisna", smatra Kuk.
Moramo se pripremiti
Ističe kako je krajnje vrijeme da se opustimo od straha i psihoze te da shvatimo da se trebamo pripremiti za buduće potrese. "To nikako nije život u strahu, nego stvaranje niza institucija i prevencije koja će nam omogućiti da nam i znatno snažniji potresi ne predstavljaju problem te ne ostavljaju značajne štete ili žrtve. Opet govorim o Japanu i Čileu. Njima je nezamislivo da takva magnituda može izazvati ovakve štete kao kod nas u Zagrebu te Petrinji i Sisku. Ako imamo sve službe i institucije, ako prilagodimo gradnju i naučimo osnovna ponašanja u takvim situacijama, mi smo mirni i nema razloga da se bojimo i živimo u strahu", zaključuje seizmolog Kuk.