Djevojke su ostale bez vrijednog doma čime je država, kako je sud to zaključio još lani u svibnju, prekršila njihovo pravo na privatno vlasništvo, a sada je im je dosuđena i milijunska odšteta.
Kronologija slučaja
Sve je započelo još 1997. godine kada su svoje maloljetne kćeri, 14-godišnjakinju i 9-godišnjakinju roditelji upisali kao vlasnice vile u Puli. Vrijednu nekretninu kupili su od vlasnika koji su odselili u Beograd. Kuću su navodno platili 450 tisuća kuna te su u renoviranje uložili još najmanje 80 tisuća tadašnjih maraka. Iako se u to vrijeme sve činilo poprilično idiličnim, život obitelji se zakomplicirao kada je otac završio u zatvoru zbog pokušaja ubojstva i posjedovanja oružja, a majka se, kako je sama kasnije priznala, odala drogi.
Tu njezinu tešku situaciju na najgrublji je način iskoristio odvjetnik koji je u kaznenom postupku branio njezinog supruga te joj predložio zamjenu nekretnine – vile za stan u vlasništvu njegove punice. Radilo se o vojnom stanu od nešto manje od 80 kvadrata, a odvjetnik je u ugovoru o zamjeni nekretnina napisao da mu je vrijednost jednaka onoj vile što ju je okruživalo dvorište od 625 metara kvadratnih. Doduše u ugovoru je stajalo i da će odvjetnikova punica platiti malenim vlasnicama vile iznos uložen u obnovu.
Odvjetnik ih prevario
Sve se to događalo krajem 2001. godine. Na dan kada je otac djevojčica osuđen na šestogodišnju zatvorsku kaznu, Centar za socijalnu skrb Pula potvrdio je ugovor o zamjeni nekretnina, uz koji je branitelj njihovog oca dodao da će svakoj na račun uplatiti po pet tisuća maraka, kao protuvrijednost uloženog u obnovu vile. Nije teško zaključiti kako taj novac djevojčice nikada nisu vidjele, odnosno baš nikakav dokaz o toj uplati nije pronađen ni tijekom postupka pred Europskim sudom za ljudska prava.
Ovaj nevjerojatan slučaj svoj novi zaplet dobiva u studenom 2004. godine kada je u ime mlađahnih vlasnica pokrenut postupak pred Općinskim sudom u Puli kojim se tražilo proglašenje ništavnim ugovora o zamjeni nekretnina. U njemu je još jednom opisano kako je vila s dva stana vrijedna najmanje 300 tisuća eura zamijenjena za stan čija vrijednost ne prelazi 70 tisuća eura, a očito je iskorištena činjenica da su u to doba formalne vlasnice imale 14 i 9 godina.
Ustavni sud RH ih odbio
Centar za socijalnu skrb, koji je morao voditi računa o njihovoj dobrobiti, prihvatio je ugovor o zamjeni bez da je bilo provedeno vještačenje vrijednosti nekretnina. Vjerovalo se na riječ odvjetniku, koji je u ovom slučaju bio u dubokom sukobu interesa. No, da u tom ugovoru nema ništa sporno zaključili su i općinski i županijski sud u Puli, kao i Vrhovni sud Republike Hrvatske, te na kraju i Ustavni sud RH.
Pravdu su dočekale tek lani iz Strasboruga. Europski sud za ljudska prava utvrdio je da je Centar za socijalnu skrbu iz Pule dao odobrenje za sklapanje tog ugovora, iako je iz svih okolnosti slučaja proizlazilo da je vrijednost kuće bila veća od onoga što su djevojčice dobile zauzvrat. Centar međutim nije zatražio mišljenje stručnjaka o vrijednosti tih nekretnina, niti je izašao na lice mjesta provjeriti stanje zamijenjenih nekretnina.
Budući da su vlasnice zamjenom nekretnina bile oštećene za 300 tisuća eura, sada im je taj iznos i dosuđen, zajedno sa šest tisuća eura troškova postupka.
