Prije pet godina četverogodišnjeg su dječaka posvojitelji s juga Hrvatske vratili u ustanovu za djecu bez roditeljske skrbi. To su napravili samo dva dana nakon posvojenja s objašnjenjem da je bio preaktivan. Ove godine je vraćen sustavu iz jedne druge posvojiteljske obitelji.
Rijetkost je da ljudi koji godinama pokušavaju posvajati djecu odustaju od djeteta nakon što je jednom postupak okončan. Nije poznato je li u Hrvatskoj ikad zabilježeno da su od jednog djeteta odustale čak dvije posvojiteljske obitelji i to prije njegove osme godine života.
Jutarnji list je 2014. godine pisao o slučaju trojice braće koji su tada imali dvije, četiri i šest godina, a koju je posvojio bračni par s juga Hrvatske nakon dugogodišnjeg pokušaja posvajanja djeteta. Pošto se radilo o trojici biološke braće predškolske dobi koji nisu imali teškoće u razvoju, s odgovarajućim papirima i spremnim za posvojenje, nadležni centar za socijalnu skrb htio je da braća ostanu zajedno. Vjerovali su da im je moguće pronaći roditelje koji su spremni posvojiti svu trojicu.
Jedan posvojiteljski par s juga Hrvatske odmah je izrazio spremnost za posvojenje braće. Dolazili su im u posjete, upoznavali su ih, a paralelno su u svojoj kući uredili u dječje sobe, nabavili igračke i sve što im je bilo potrebno.
Odjednom ih vratili
U kolovozu 2014. godine doneseno je rješenje o posvojenju i jedne subote roditelji su došli po djecu i odveli ih kući. Već u ponedjeljak vratili su svu trojicu braće jer su djeca za njih bila preaktivna i nisu se mogli nositi s njima.
Jutarnji list je došao do informacija da su takvu odluku navodno donijeli već u automobilu dok su dječake vozili kući, jer su djeca u dobi od dvije, četiri i šest godina tijekom putovanja od nekoliko sati za njih bila iznimno zahtjevna, nemirna, glasna, svojeglava i nikako ih nisu mogli umiriti. Kad su došli kući, posvojiteljica je navodno plakala i kazala da će završiti na psihijatriji ukoliko djeca ostanu kod njih.
U sustavu socijalne skrbi ne postoji institut za "vraćanje" djece pa su posvojitelji, nakon što su djecu ostavili u nadležnom centru, uložili žalbu na rješenje putem kojih im je odobreno posvojenje. Centar je uvažio njihovu žalbu jer druge opcije nije bilo. Ne mogu oni natjerati roditelje da brinu o djeci koju ne žele pa su raskinuli posvojenje.
Tako su dječaci ponovno završili u sustavu za skrb o nezbrinutoj djeci. Pokušavali su im pronaći zajedničke roditelje, ali nitko nije htio posvojiti troje djece odjednom. Tako su odlučili da ih se posvoji u tri različite obitelji.
U 2015. godini pronašli su tri obitelji iz tri različita grada, a iz službe su poručili roditeljima da ostanu u međusobnom kontaktu kako bi braća tijekom života imali odnose.
Srednjeg dječaka koji trenutno ima osam godina posvojila je jedna obitelj koja je već prije posvojila jedno dijete. Posvojili su dječaka koji je tada imao pet godina.
Upućeni u slučaj su kazali kako je ubrzo postalo jasno da to nije bila najbolja odluka. Obitelj navodno nije bila spremna, nisu bili zainteresirani za kontakt s njegovom braćom, ove godine su se odlučili rastati te su oba njihova posvojena djeteta izuzeta iz obitelji i ponovno su smještena u dom.
Taj dječak danas ima osam godina, a odbacili su ga već tri puta. Prvo njegovi biološki roditelji, a u dva navrata i posvojitelji.
Kako je to uopće moguće?
"Unapređenje kvalitete i uspješnosti posvojenja nikako da se
maknu s mrtve točke, iako godinama dostavljamo resornom
Ministarstvu preporuke", kazača je Diana Topčić
Rosenberg, članica Upravnog odbora Udruge za potporu
posvajanju Adopta.
"Moramo početi postavljati pitanje tko je za sve to odgovoran",
rekla je Topčić Rosenberg za
Jutarnji list.
Prvo se treba pozabaviti kvalitetom procjene potencijalnih posvojitelja, koja bi trebala biti analitička i sadržavati konkretne preporuke stručnog tima o tome za kakvo su dijete osobe najbolji potencijalni posvojitelji, kakve mreže podrške imaju na raspolaganju, na koji se način kao pojedinci i kao par nose sa stresnim situacijama, kakvi su im obrasci roditeljstva itd, upozorila je Topčić Rosenberg.
"O nalazima stručnog tima treba razgovarati s potencijalnim posvojiteljima, umjesto da im se samo pošalje vrlo šturo mišljenje jesu li podobni ili ne", kazala je.
Naglasila je i da je nužno obaviti multidisciplinarnu stručnu procjenu potreba djeteta kako bi stručnjaci mogli reći i potencijalnim posvojiteljima što je djeci potrebno te na što moraju biti spremni.
"No, nemoguće je uparivati djecu i posvojitelje ako o djetetu ne znamo gotovo ništa. Naime, Adopta je 2018. provela istraživanje među udomljenom djecom, koje pokazuje da djeca jedva poznaju 'svoje' socijalne radnike. A ako socijalni radnici i ne poznaju djecu, kako mogu procijeniti što im treba ili ih kvalitetno 'spajati' s posvojiteljima".
