''Pronašao sam kod sina u školskoj torbi uplaćeni listić kladionice i ostao potpuno zatečen. Supruga i ja nikada se nismo kladili i ovo nas je zgrozilo'', rekao je zabrinuti otac 13-godišnjaka iz http://danas.net.hr/specijal/bjelovar dodajući da je ostao šokiran saznavši da mu se sin i njegovi prijatelji ponekad čak odriču gableca samo da bi imali novac za uplatu. Još više ga je iznenadilo saznanje da neki od sinovih prijatelja u kladionicu odlaze zajedno s očevima.
Otac iz Bjelovara dodatno je ogorčen činjenicom da se zapravo za pomoć i nema kome obratiti. Prijaviti kladionicu, kaže, značilo bi voditi privatni rat, a to mu nije potrebno. 'Međutim, kako je djeci i maloljetnicima klađenje zakonom zabranjeno, čovjek se s razlogom pita zar nitko u ovom društvu nije zadužen za njegovo provođenje', kaže otac. No, kad se pozornije iščita Zakon o igrama na sreću koji regulira ovu problematiku, postaje jasno da ovaj otac i svi drugi koji bi se borili protiv ove pošasti u njemu teško mogu naći uporište.
Naime, osim odredbe da je klađenje, odnosno sudjelovanje u igrama na sreću, kao i posjet kasinima zabranjen osobama mlađim od 18 godina, drugih odredbi u njemu nema. To upućuje na zaključak da je zakonodavac to propisao samo forme radi, a ne da bi se tome doista stalo na kraj.
U prilog toj tezi govore i podaci Prekršajnog suda u Bjelovaru. Kako ističe Darko Laklija, glasnogovornik suda, u posljednje dvije godine zabilježen je tek jedan sudski predmet u kojem je za takav prekršaj prijavljena kladionica. Pravna osoba kažnjena je novčanim iznosom od 16.000 kuna, dok je odgovorna osoba u njoj zaradila kaznu od 1.600 kuna. Temelj za takvu osuđujuću kaznu bila je činjenica da je maloljetna osoba zatečena u kladionici prilikom nadzora.
