Ministrica znanosti i obrazovanja Blaženka Divjak najavila je u ožujku prošle godine da planira, uz potporu Svjetske banke, uvesti cjelodnevnu nastavu, od 9 do 16 sati, za sve osnovne škole u Hrvatskoj.
Ambiciozan je to projekt ako se uzme u obzir trenutno stanje
školskih ustanova diljem zemlje, u kojima je rad organiziran u
dvije, čak i tri, smjene, ali i činjenicu da za neke obrazovne
programe nedostaje kadra. Inače, riječ je o jednoj od aktivnosti
predviđenih Strategijom obrazovanja, znanosti i tehnologije iz
2014. godine, kojom bi se učenicima i povećao broj nastavnih
sati, trenutno jedan od najmanjih u Europi, piše
Glas Slavonije.
"Od iduće godine krećemo u pilot-projekt cjelodnevne nastave u
Hrvatskoj. U suradnji s europskim fondovima, plan je da sve škole
prijeđu na jednu smjenu, da svi učenici budu u školi od 9 do 16
sati i roditelji više neće biti u obavezi ne samo plaćati
instrukcije nego i s njima kod kuće raditi", istaknula je
ministrica lani.
Upitani kako napreduje realizacija projekta, iz Ministarstva
su Glasu odgovorili da je cjelodnevna nastava u planu i da u tom
smislu imaju potporu Svjetske banke, s kojom su u odmakloj fazi
pregovora.
Komentirajući tu najavu, kao i realizaciju cijelog projekta,
Eli Pijaca Plavšić, izvršna direktorica Foruma
za slobodu odgoja, objašnjava da je riječ o zahtjevnom
infrastrukturnom pothvatu. "To će biti najveći problem u većim
gradovima, posebno u Zagrebu, gdje postoje škole s radom u tri
smjene, a gradnja ili dogradnja škola potrajat će godinama.
Upravo bi u gradnju uložila i Svjetska banka, a hoće li gradnja
biti ostvarena u najavljenih pet do sedam godina, teško je reći.
Uvođenje cjelodnevne nastave dobra je stvar jer će učenici više
vremena provoditi u školi, pišući zadaće i odrađujući različite
aktivnosti, zbog čega će im ostati više slobodnog
vremena''.
''Ono što bi bilo dobro da se dogodi paralelno s uvođenjem
cjelodnevne nastave jest i devetogodišnje osnovnoškolsko
obrazovanje, čime bi se smanjio ukupan broj nastavnih sati na
godišnjoj razini, jer bi bio raspoređen na tu dodatnu godinu.
Eventualan problem ili izazov s kojim bi se trebalo suočiti jest
i broj nastavnika, koji bi trebao biti veći, osobito u području
prirodnih znanosti", kaže Pijaca Plavšić.
Da je riječ o ambicioznom projektu koji bi mogao zaživjeti tek u
daleko budućem vremenu, smatra i predsjednik sindikata Preporod,
Željko Stipić. "Mi trenutno u Hrvatskoj imamo
jednu od varijanti cjelodnevne nastave, u obliku produženog
boravka, koji, nažalost, nije jednak za svu djecu, nego ovisi o
platnoj moći osnivača škole koji financira taj oblik obrazovnih
djelatnosti. Tu postoji i problem iskorištavanja, jer se
produženi boravak nerijetko smatra organiziranom skrbi o
djetetu pa često dobivamo prigovore da je dijete u
produženom dok roditelj sjedi kod kuće i odgovara mu da je ono
tamo, a, s druge strane, mjesto ne može dobiti netko kome je to
nužno potrebno", objašnjava Stipić i dodaje da bi petogodišnji
plan škologradnje, koji zahtijeva izdašna financijska sredstva,
trebao biti vidljiv kao važna stavka u proračunu. "U projekcijama
proračuna za sljedeće razdoblje ta stavka uopće nije vidljiva,
što pokazuje koliko su ozbiljne takve najave", ističe
Stipić.
Ravnateljica Osnovne škole Bartola Kašića u Vinkovcima
Adrijana Curković-Lasić kaže kako zna za projekt
cjelodnevne nastave, koji će, kaže, u njihovoj školi biti
nemoguće provesti bez gradnje novog objekta. "Trenutno radimo u
dvije smjene, s 330 učenika, nemamo dovoljno prostora, čak ni
kuhinju nemamo, a inače riječ je o montažnoj školi. Imamo
građevinsku dozvolu za gradnju nove škole, ali čeka se nova
lokacija europskih projekata kojima bi se financirala gradnja",
objašnjava Curković-Lasić.
Teško ostvarivim ovaj projekt smatra i ravnateljica požeške OŠ
Julija Kempfa, Kornelija Sabljak, u čijoj školi
565 učenika zauzima sve raspoložive učionice u obje smjene.
"Nemamo dovoljno prostora jer osim redovitih odjela imamo i
posebne odjele za učenike s teškoćama u razvoju, kojima je
prostor prilagođen, ne bi li se neometano kretali u invalidskim
kolicima. Primjerice, Katolička osnovna škola u Požegi ima
jednosmjensku nastavu, a ostale tri osnovne škole u gradu rade u
dvije smjene i imaju problem s prostorom, koji je u našoj školi
posebno izražen, s obzirom na to da se radi o objektu koji se
smatra kulturnim dobrom, pa bi za njegovu rekostrukciju i
dogradnju bile potrebne različite stručne službe", ističe
Sabljak.
Trenutno u Hrvatskoj imamo jednu od varijanti cjelodnevne
nastave, u obliku produženog boravka, koji, nažalost, nije jednak
za svu djecu, nego ovisi o platnoj moći osnivača škole.
Hrvatska ima najmanji broj sati obvezne nastave u Europi, prema
izvješću Eurydicea, kažu u Ministarstvu znanosti i obrazovanja i
objašnjavaju da je razlog znatno manjeg broja nastavnih sati,
osim jedne od najkraćih školskih godina (175 dana/35 tjedana), i
model dvosmjenske nastave. Također napominju da je Hrvatska
jedina zemlja u Europskoj uniji s osmogodišnjim osnovnoškolskim
obrazovanjem, koje bi u reformama trebalo promijeniti u
devetogodišnji obvezni program. Ministrica Divjak povezala je te
“boljke” s ne baš dobrim rezultatima učenika u međunarodnim
testiranjima, prevelikim brojem domaćih zadaća, ali i s
problemima koje imaju roditelji zato što su djeca sama kad oni
rade.
