Dva tjedna, toliko ste lani bili na bolovanju. Pandemijske 2020. prosjek po stanovniku je bio nešto više od 11 dana. Svaki dan na posao ne dođe 33 000 ljudi, a poslodavce i državu to košta 3 milijarde kuna.
Ali u svim tim podacima nama je najzanimljivije bilo to što su od svih najbolesniji - Riječani. Stanovnici radničkog, progresivnog, drukčijeg grada, najviše izostaju s posla. Svaki radnik u Rijeci na bolovanju je proveo dva tjedna.
Korzo nije Korzo bez najpoznatijeg čistača ulica. Ali lani je i metla tog marljivog čovjeka neko vrijeme mirovala. "Bio sam lani na bolovanju, imao sam ozljedu ruke, tako da je bilo nužno, tako da eto. To je to", kazao je Dean Ramić.
Kod kuće su, uz Riječane, najviše bili Zagrepčani. "Možda su išli na bolovanje jer je velika eksplozija vrganja u Lici i u Gorskom kotaru, pa su možda uzeli bolovanje da bi brali gljive..."
"Malo mi je neobično to, jer Riječani su poznati kao marljivi ljudi, barem ja imam to iskustvo radno. Ja sam sad penziji. A Zagrepčani? Ne znam, ne poznam ih baš previše", kaže Riječanin Ervin Raguzin.
Bolovanja je više, ali eskiviranja s posla manje. Za to nam ne trebaju službeni podaci, jer nema boljeg pokazatelja od praznih frizerskih salona tokom radnog vremena.
Nema više onog da mušterije dođu u frizerske salone i kažu da su s posla pobjegli na frizuru. "Toga više nema. Gotovo, s obzirom da dosta poduzeća imaju sada i kamere i cvikaju kartele kad ulaze, kad izlaze. Znači to friziranje za vrijeme radnog vremena u biti nestaje", objašnjava Patricia Grbčić, vlasnica frizerskog salona.
Da je broj bolovanja prevelik smatraju i u HZZO-u. No, kako uopće o tome suditi. Bolest ne brine o statistici. Iako…
"Uvijek smo govorili - daj Bože zdravlja pa da idem na bolovanje", kaže Ervin Raguzin.
Nekima su se možda želje i ostvarile.
