U Hrvatsku je dosad stiglo više od šest tisuća ukrajinskih izbjeglica. Od dokumenata sa sobom su uglavnom donijeli samo putovnice i osobne iskaznice, a u Hrvatskoj su dobili privremenu zaštitu.

Potreban im je posao, pa su i brojni hrvatski poslodavci, kojima ionako nedostaje radnika pokazali susretljivost.

Za Viktoriju počinje novi život. Doduše, ne onakav kakav je zamišljala. Bježeći od rata, u Hrvatsku je s četverogodišnjim sinom stigla prije deset dana i sada je u potrazi za poslom.

"Voljela bih se vratiti kući, ali neće ovaj rat brzo završiti. Stoga moram učiti hrvatski jezik i snaći se ovdje. Taj posao radim cijeli život. I rekla sam si da ću raditi isto ono što sam radila u Ukrajini", kaže nam Viktorija Zbarovska iz Kramatorska.  A to je uređivanje noktiju u kozmetičkom salonu. Posao joj je pomogla pronaći kći Kristina koja u Samoboru živi već tri godine. 

"Ona je uzela dvije torbe i otišla k meni, putovala četiri dana. To je cijeli njezin život, ona ne želi ništa drugo raditi. Ako onda to radi predobro, zašto ne", pita se Kristina Krupnik iz Samobora.  A da će se dobro uklopiti uvjereni su u salonu.

"Ja mislim da bi. Veselo nam je svima tu pa mislim da bi se dobro uklopila", tvrdi Maja Putrić, vlasnica kozmetičkog salona.  Posao u Hrvatskoj traže studentica Julija i kuharica Svetlana.

"Ovdje bih htjela pomoći roditeljima koji su ostali u Ukrajini i dovesti ih ovdje", objašnjava Julija Savočka iz Ivano-Frankivsk.

"U Ukrajini sam radila kao kuharica u školi i sada sam već dobila slične ponude za posao, ali najprije trebam riješiti dokumente i onda ću svojim radom pridonijeti Hrvatskoj", poručuje Svetlana Kalinjina iz Borodyanke.  Od dokumenata trenutačno imaju samo putovnicu i potvrdu da su predale papire za privremenu zaštitu. A kroz koji dan će dobiti zelenu posebnu identifikacijsku iskaznicu. Privremena zaštita traje im minimalno jednu godinu i njome imaju prava kao i svi hrvatski građani. "Ostvaruju pravo na boravište, na iskaznicu, na dokumente, pravo na rad, zdravstvenu zaštitu, ono što zapravo uživaju i građani Hrvatske", kaže načelnik Sektora za koordinaciju i pripravnost civilne zaštite, Tomislav Marević.

A do Hrvatske su ove žene putovale nekoliko dana kako bi pronašle spas. Iza sebe su ostavile ratne strahote, ali ondje su ostali i njihova obitelj i prijatelji. "Svi smo trčali, sklanjali se koliko smo mogli, ali naše mjesto Borodjanka više gotovo da i ne postoji koliko su ga bombardirali", tvrdi Kalinjina. "Još osjećam strah jer su mi roditelji ostali ondje. Iako su na sigurnijem području, nikad se ne zna. Svakodnevno se brinem oko toga kako su", kaže Savočka.  Utočište u Hrvatskoj dosad je pronašlo više od 6 i pol tisuća ljudi, a u Civilnoj zaštiti spremni su i za puno veći broj.

"Nemamo konkretne brojke koje bi mogli kalkulirati, ali dobro je što svakim danom širimo našu bazu kapaciteta, tako da nam se ne može dogoditi neko iznenađenje da za osobe koje ulaze u Hrvatsku nemamo rješenje", poručuje Marević. Jer ovim ljudima sada je potrebna svaka pomoć, kako bi im se barem malo olakšao ovaj novi život.