U Hrvatsku je dosad stiglo više od šest tisuća ukrajinskih izbjeglica. Od dokumenata sa sobom su uglavnom donijeli samo putovnice i osobne iskaznice, a u Hrvatskoj su dobili privremenu zaštitu.
Potreban im je posao, pa su i brojni hrvatski poslodavci, kojima ionako nedostaje radnika pokazali susretljivost.
Za Viktoriju počinje novi život. Doduše, ne onakav kakav je zamišljala. Bježeći od rata, u Hrvatsku je s četverogodišnjim sinom stigla prije deset dana i sada je u potrazi za poslom.
"Voljela bih se vratiti kući, ali neće ovaj rat brzo završiti.
Stoga moram učiti hrvatski jezik i snaći se ovdje. Taj posao
radim cijeli život. I rekla sam si da ću raditi isto ono što sam
radila u Ukrajini", kaže nam Viktorija Zbarovska
iz Kramatorska.
A to je uređivanje noktiju u kozmetičkom salonu. Posao joj je
pomogla pronaći kći Kristina koja u Samoboru živi već tri
godine.
"Ona je uzela dvije torbe i otišla k meni, putovala četiri
dana. To je cijeli njezin život, ona ne želi ništa drugo
raditi. Ako onda to radi predobro, zašto ne", pita se
Kristina Krupnik iz Samobora.
A da će se dobro uklopiti uvjereni su u salonu.
"Ja mislim da bi. Veselo nam je svima tu pa mislim da bi se dobro
uklopila", tvrdi Maja Putrić, vlasnica
kozmetičkog salona.
Posao u Hrvatskoj traže studentica Julija i kuharica Svetlana.
"Ovdje bih htjela pomoći roditeljima koji su ostali u Ukrajini i dovesti ih ovdje", objašnjava Julija Savočka iz Ivano-Frankivsk.
"U Ukrajini sam radila kao kuharica u školi i sada sam već dobila
slične ponude za posao, ali najprije trebam riješiti dokumente i
onda ću svojim radom pridonijeti Hrvatskoj", poručuje
Svetlana Kalinjina iz Borodyanke.
Od dokumenata trenutačno imaju samo putovnicu i potvrdu da su
predale papire za privremenu zaštitu. A kroz koji dan će dobiti
zelenu posebnu identifikacijsku iskaznicu. Privremena zaštita
traje im minimalno jednu godinu i njome imaju prava kao i svi
hrvatski građani.
"Ostvaruju pravo na boravište, na iskaznicu, na dokumente, pravo
na rad, zdravstvenu zaštitu, ono što zapravo uživaju i građani
Hrvatske", kaže načelnik Sektora za koordinaciju i
pripravnost civilne zaštite, Tomislav Marević.
A do Hrvatske su ove žene putovale nekoliko dana kako bi pronašle
spas. Iza sebe su ostavile ratne strahote, ali ondje su ostali i
njihova obitelj i prijatelji.
"Svi smo trčali, sklanjali se koliko smo mogli, ali naše mjesto
Borodjanka više gotovo da i ne postoji koliko su ga
bombardirali", tvrdi Kalinjina.
"Još osjećam strah jer su mi roditelji ostali ondje. Iako su na
sigurnijem području, nikad se ne zna. Svakodnevno se brinem oko
toga kako su", kaže Savočka.
Utočište u Hrvatskoj dosad je pronašlo više od 6 i pol tisuća
ljudi, a u Civilnoj zaštiti spremni su i za puno veći broj.
"Nemamo konkretne brojke koje bi mogli kalkulirati, ali dobro je
što svakim danom širimo našu bazu kapaciteta, tako da nam se ne
može dogoditi neko iznenađenje da za osobe koje ulaze u Hrvatsku
nemamo rješenje", poručuje Marević.
Jer ovim ljudima sada je potrebna svaka pomoć, kako bi im se
barem malo olakšao ovaj novi život.