Dosta je zanemarivanja prava žena, dosta je klerikalizma u bolnicama, dosta je politike i svjetonazora među liječnicima. To su poruke tisuća i tisuća ljudi koje su se okupile, ne samo u Zagrebu nego ukupno devet gradova. Revoltirani su slučajem Mirele Čavajda, koji je razotkrio kako se sa ženama postupa u bolnicama, kako se ne poštuju prava koja su zajamčena zakonom. Tko god je danas slušao svjedočanstva o tome što se ženama događa u bolnicama - kako su prema njima liječnici grubi, kako su mrtvu djecu rađale same na WC školjci nije mogao ostati ravnodušan. U Zagrebu je prosvjed bio najmasovniji - pratila ga je Darinka Trgo.
"Žena se mora osjećati sigurnom i kada dođe liječniku mora se osjećati kao kraljica ili najmanje kao princeza", rekla je Mirjana Lisičar iz Zagreba.
Na pitanje zašto prosvjeduje, glumac Adrian Pezdric je rekao:
"Zato što imam mamu, prijateljice, sestru za koje se brinem, za koje želim da imaju pravo donositi odluke o svom tijelu".
Muškarci i žene, stari i mladi. Javne i nejavne osobe. Vlatka Pokos i Peđa Grbin. Svi su došli s istim ciljem.
"Želim da moja buduća kćer ima pravo na izbor, da je nitko ne uvjetuje što će i kako će raditi sa svojim tijelom. I zato što je dosta. Dosta je", rekla je Ana Brajković iz Zagreba.
Prosvjednici su stigli sa zanimljivim transparentima. Pravo na pobačaj je temeljno ljudsko pravo. Pobacimo državu koja ne mari za žene. Dosta maltretiranja. Žene nisu inkubatori.
Mirela Čavajda nije jedina žena kojoj je uskraćena zdravstvena skrb, i zato su prosvjednici od Zagreba do Korčule odlučili reći - Dosta!
Dosta im je da je zdravlje žene političko i svjetonazorsko pitanje. Dosta im je toga da je pobačaj nedostupan premda je legalan. Dosta im je priziva savjesti. Dosta im je osude.
"Dosta mi je kada uđete u rodilište, da vas pitaju: 'Čiji ste vi?'. A pritom da misle kome ste dali tisuću eura za epiduralnu i ono osnovno što svaka žena treba dobiti", kazala je Nikolina iz Zagreba.
"Imam svoje tijelo. Ja ću sama odgovarati za to. Hoće o meni određivati povjerenstvo neko? Nema šanse", rekla je Zora iz Zagreba.
Devet gradova. Tisuće prosvjednika. Među njima i brojna poznata lica.
"Ženu su doslovno stavili na križ između četiri bolnice. Taman na četiri strane, a onda su nakon toga njenu obitelj prognali u Sloveniju. Mislim da je to strašna stvar. Ovo je jako veliki poraz za Hrvatsku državu. Mislim i najveći", rekla je Severina Vučković.
"Jednostavno sram me što živim u ovakvom društvu. Sram me što si muškarci uzimaju za pravo pričati o nekim stvarima i dijeliti savjete. Svakodnevno osjećam susramlje zbog nečega", rekao je Damir Urban.
"Ovo što se događa u Hrvatskoj zadnjih deset godina je porazno, a ovo što se dogodilo i događa gospođi Čavajda je monstruozno i nepojmljivo u civiliziranom svijetu", rekla je Vlatka Pokos.
Nečega što hitno treba mijenjati, misle zastupnice platforme Možemo.
"Obećajemo svim ženama da nećemo stati i da zajedno s nama naprave promjenu u cijeloj Hrvatskoj jer zaista je dosta", rekla je Sandra Benčić, saborska zastupnica.
"Ono što se '78 ustanovilo, mi se danas moramo boriti da bi se to poštovalo. To nije slučajno. To je rezultat jedne konzervativne revolucije koja se u Hrvatskoj provodi više desetljeća. Zadnje desetljeće se ubrzala", rekla je Ivana Kekin, saborska zastupnica.
Agoniju koju prolazi Mirela Čavajda, prošle su mnoge žene. Od nehumanih poroda gdje nisu smjele ispuštati ni zvuk kako ne bi uznemiravale druge, do toga da su rađale, same, u wc-u.
"Kroz ovo što je prošla gospođa Čavajda više nikada niti jedna žena u Hrvatskoj ne smije proći. Nikada više. Ovo se ne smije ponoviti. Hvala toj ženi na njezinoj hrabrosti i snazi", rekao je Peđa Grbin, predsjednik SDP-a.
Na pitanje čega joj je kao ženi dosta, Jelena Veljača je rekla:
"Dosta mi je korištenja ženskog zdravlja za skupljanje političkih bodova. Dosta je upravo toga. Mi isto imamo pravo da nas zakon Republike Hrvatske štiti i da se poštuje u naše ime."
Da je 60 posto liječnika u prizivu savjesti zna se već godinama, i nikom ništa. Da se na Svetom Duhu ne izvode pobačaji zna se već godinama, i nikom ništa. Zahvaljujući slučaju Mirele Čavajda o tome se barem počelo pričati.
