ZAGREB - U Deklaraciji o zajedničkom jeziku, nastaloj nakon niza regionalnih konferencija projekta "Jezici i nacionalizmi" i predstavljenoj u četvrtak u Sarajevu, uz ostalo stoji da se u BiH, Crnoj Gori, Hrvatskoj i Srbiji koristi zajednički, standardni jezik policentričnoga tipa" te da "korištenje četiri naziva za standardne varijante ne znači da su to i četiri različita jezika".
"Riječ je o jeziku kojim govori više naroda u više država s prepoznatljivim varijantama – kakvi su njemački, engleski, arapski, francuski, španjolski, portugalski i mnogi drugi", stoji u Deklaraciji.
Više o ovoj temi:
- Predsjednik HAZU-a ocijenio deklaraciju o zajedničkom jeziku 'apsurdnom i besmislenom'
- Plenković o kontroverznoj Deklaraciji: 'Tko to može podržati u Hrvatskoj? Na to ne želim uopće trošiti riječi'
- 'Bedastoća i smišljena provokacija', Jozić i Kovačec negativno o 'Deklaraciji o zajedničkom jeziku'
- 'Inicijativa o zajedničkom jeziku je politički postupak! To je najava nasilnih homogenizacija na ovom prostoru'
Tu činjenicu, drže potpisnici Deklaracije, "potvrđuju štokavica kao zajednička dijalekatska osnovica standardnog jezika, omjer istoga spram različitoga u jeziku i posljedična međusobna razumljivost", a "korištenje četiri naziva za standardne varijante – bosanski, crnogorski, hrvatski i srpski – ne znači da su to i četiri različita jezika".
U Deklaraciji stoji kako "inzistiranje na malom broju postojećih razlika te nasilnom razdvajanju četiri standardne varijante dovodi do niza negativnih društvenih, kulturnih i političkih pojava, poput korištenja jezika kao argumenta za segregaciju djece u nekim višenacionalnim sredinama, nepotrebnih 'prevođenja' u administrativnoj upotrebi ili medijima, izmišljanja razlika gdje one ne postoje, birokratskih prisila, kao i cenzure (te nužno auto-cenzure), u kojima se jezično izražavanje nameće kao kriterij etno-nacionalne pripadnosti i sredstvo dokazivanja političke lojalnosti".
Potpisnici Deklaracije smatraju da "činjenica postojanja zajedničkog policentričnog jezika ne dovodi u pitanje individualno pravo na iskazivanje pripadnosti različitim narodima, regijama ili državama" te da svaka država, nacija, etno-nacionalna ili regionalna zajednica može slobodno i samostalno kodificirati svoju varijantu zajedničkog jezika.
"Sve četiri trenutno postojeće standardne varijante ravnopravne su i ne može se jedna od njih smatrati jezikom, a druge varijantama tog jezika; policentrična standardizacija je demokratski oblik standardizacije najbliži stvarnoj upotrebi jezika, a činjenica da se radi o zajedničkom policentričnom standardnom jeziku ostavlja mogućnost svakom korisniku da ga imenuje kako želi", stoji u Deklaraciji.
Dodaje se da između "standardnih varijanti policentričnog jezika postoje razlike u jezičnim i kulturnim tradicijama i praksama, upotrebi pisma, rječničkom blagu kao i na ostalim jezičnim razinama".
Potpisnici Deklaracije pozivaju, uz ostalo, na ukidanje "svih oblika jezične segregacije i jezične diskriminacije u obrazovnim i javnim ustanovama, zaustavljanje represivnih, nepotrebnih i po govornike štetnih praksi razdvajanja jezika i prestanak rigidnog definiranja standardnih varijanti".
Pozivaju i na izbjegavanje "nepotrebnih, besmislenih i skupih 'prevođenja'" te na "slobodu individualnog izbora i uvažavanje jezičnih raznovrsnosti".
Pozivajući na "jezičnu slobodu u književnosti, umjetnosti i medijima", potpisnici pozivaju na "slobodu dijalekatske i regionalne upotrebe" te na "slobodu 'miješanja', uzajamnu otvorenost te prožimanje različitih oblika i izričaja zajedničkog jezika na sveopću korist svih njegovih govornika".
Potpisnici navode da su deklaraciju donijeli "suočeni s negativnim društvenim, kulturnim i ekonomskim posljedicama političkih manipulacija jezikom i aktualnih jezičnih politika u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Hrvatskoj i Srbiji".
Deklaracija je dostupna na internetskoj stranici www.jezicinacionalizmi.com.
