Nakon što je prošlotjedna pričica o jezičnim fejlovima bila moja najčitanija kolumnica dosad, na čemu se zahvaljujem svim čitateljima, the pressure is on.
Inspiracija ne može uvijek biti na nivou, a ja nekako najviše volim da mi sjedne u pravo vrijeme, tj. da se iznerviram pa nabrijano završim tekst u sat vremena. Isto tako, što više pokušavam izbjeći da kolumne budu dnevnici mojih događanja tijekom života, no neke događaje ipak ne mogu ne spomenuti.
Vjerujem da bi mi pljuvanje po vladajućima, neobrazovanima, svastikama i inim fašistima donijela više pogleda na članak jer se Hrvati vole kolektivno zgražati i upirati prstom. Isto tako vjerujem da bi u nešto benignijoj varijanti odabira tema za pisanje upiranje prstom u muške također bilo aktualno, ali ni to mi više nije toliko hitoidno. Mogla bi i o komarcima, ali reko, 'ajmo ovaj put malo introspektivno.
Vrući je vikend iza nas proletio, a tih je dana nad zelenim krajolikom, u potrazi za odmorom, letjela i jedna mala ptičica. Gledala je, gledala gdje da zastane i odmori kada je odjednom naišla na krov vikendice u kojoj se održavala djevojačka zabava. Mislila si je ptičica, tu ću si otkunjati neko vrijeme, njihove će me priče uspavati. Little did she know...
... da žene nisu samo rozo, oblekica, kremice i orhideje već ponekad mogu biti toliko degutantne da bi se njihovih razgovora posramili i najveće alfa primitivčine u gradu.
Razgovor koji je ptičica načula započeo je s njihovom opsjednutošću vlastitim mirisima, sekretima, ispupčinama, nusproduktima i uraslim dlakama. Nastavio se u revijalnom tonu i konstataciji da je sasvim normalno da si žene međusobno šalju 'close up' slike nabreknutih prišteva i nijanse iscjetka kako bi jedna drugoj izrazile svoje 'stručno' mišljenje o spomenutim anomalijama. Gadost, ali istina.
Nepresušan izvor tema koje se često prelamaju ženskim jezicima su dakako muškarci. Dok jednog, onog za kojim pate i do kojeg im je zaista stalo, analiziraju do beskonačnosti, ove druge toliko ponekad sprdaju, degradiraju i smiju se njihovom očaju, pogotovo ako im se i nakon ignoriranja i dalje neprestano javlja. S njima su najopakije. To se screenshotaju biseri, 'moljenje na koljenima', ali i njihovo podje*avanje istih. Ne uvijek, ali često. I koja god ne prizna ovu radnju, laže. Gorjet ćemo u svih devet krugova pakla, ali bar ćemo imati društvo.
Možda čak i više od sprdanja s mužjacima, sprdamo se sa svojim rodom. Ne bi išla toliko duboko i ponovila onu staru narodnu 'žena je ženi vuk', kod većine je to benignije i čisto tračanje iz dosade. Kad ženka konstatno daje materijala za komentiranje i vrlo često pretjeruje u isticanju svoje persone, ona postaje polujavna, pogotovo u vrijeme procvata društvenih mreža. Ona kao da se nudi na pladnju i jedva čeka biti prokomentirana. Prečesto negativno, prerijetko pozitivno, valjda ovisi o godišnjem dobu. Zapravo i ovisi. Počelo je ljetno doba, a pretjerano isticanje međusisja i 'hrenovke noge' postat će svaka druga slika vašeg njuzfida.
Ponekad se smijemo tuđoj djeci. Da, i to je materijal za gorenje u paklu. Da se tu odmah ogradim. Još i dalje se u ovim godina prije raspekmezim na preslatkog peseka nego na malo dijete, ali sve mi se čini da taj instinkt nekima dođe s vremenom, kad ta djeca porastu u tvojoj blizini ili su jednostavno - tvoji, kako god izgledali. Kako god bilo, ja ovdje izlažem čistu faktografiju - nisu sva djeca fizički najatraktivnija. Zbog toga ne bi trebala postati predmet sprdnje, ali ponekad postanu. Jerry Seinfeld je čisti dokaz tome.
Žena ženi nerijetko kuka o poslu i kako smo do ovih godina mogli više postići, a nekad je toliko dosadno da iz naftalina izvlačimo tolike bizarnosti, samo kako bi se međusobno razveselile. Skoro stalna je tema jesmo li baš morale toliko popiti i kako nismo više toliko baždarene. Do sljedećeg vikenda, dokad se nepce ne regenerira :)
Ovo ritualno prepričavanje ne baš najpozitivnijih ženskih navika nastavilo se još dugo u noć. Večer je pala, i uz svjećice i miris sredstva za omamljmivanje komaraca, krenula je najbrutalnija i najgadnija priča od svih za kraj...
Jedna je djevojka krenula pričati o svom iskustvu sa samozadovoljavanjem. Prvo ju je bilo malo sram što o tome priča s nepoznatim djevojkama, ali se nakon par čaša vina opustila i krenula:
"Često sam u snovima bila toliko napaljena, ali često je taj osjećaj bio dovoljno kratak i prošao bi me vrlo brzo da se ne bi imalo smisla probuditi i krenuti samozadovoljavati, ne bi mi se dalo iz sna buditi zbog malo ugode. E, ali neki dan... Neki dan me taj osjećaj napaljenosti zbog svog intenziteta probudio i odveo u polusan, a možda je to bila i java. Samo znam da sam se ovaj put počela samozadovoljavati i doživjela orgazam. Ili sam barem mislila da sam ga doživjela. I natrag zaspala. Ujutro mi je ta slika bila toliko jasna, ali i dalje nisam znala je li se to dogodilo ili sam to sanjala. Tad mi je sinulo - pomiriši si ručicu pa će ti stvari biti jasnije... Pomirisala sam je i nije imala nikakav miris... Više mi ništa nije bilo jasno".
Kako je završavala svoj monolog, sve se više otriježnjavala i postajalo ju je sram što je pred curama na djevojačkoj ispričala toliko intimnu priču, mislila je da će biti smiješna. Sve se više rumenila u obrazima...
I dok se ona rumenila, samo ju je odjednom zabljesnula salva smijeha i rečenica: 'Ma daj, i tebi isto? Hahahaha ja sam mislila da sam jedina... A je l' ti se ikad desilo ovo...?'
Krov vikendice je na kraju bio sav u nijansama bijele, zakenjan od ptičice s početka priče kojoj ove ženske degutantnosti nisu baš najbolje legle na želudac.
Večeri i njenim gadostima se nije nazirao kraj, ali je barem bilo super zabavno jer nismo glumile da smo sanjive barbike uvijek sa uvijek savršenom frizurom, stajlingom, životom, mužem, psom... kao one neke kvazi romantičarke s Instagrama. Možda smo malo pretjerale, ali tko nas voli, voli i taj dio nas!
Ako vam se svidio ovaj tekst, pročitajte i ostale, upravo OVDJE! Možete me pratiti i na mojoj službenoj Facebook stranici 'Priče izTine'.