Vlada će s mađarskim suvlasnikom INA-e, tvrtkom MOL, za stol
sjesti prije parlamentarnih izbora, ali uvjete mogućeg otkupa
naftne kompanije dogovarat će buduća postava Banskih dvora.
Tri i pol godine otkako je prvi put najavio otkup - premijer
Andrej Plenković i njegovi ministri ne otkrivaju
gotovo ništa više od toga. Koliko kompanija danas vrijedi, i je
li MOL uopće spreman prodati svoj udio - ostaje nepoznato, iako
je INA tjednima jedna od središnjih predizbornih tema u
Hrvatskoj.
O mogućim raspletima u slučaju INA, Petra Mlačić razgovarala je s jednim od najboljih domaćih poznavatelja te kompanije - Davorom Šternom.
"Mislim da ne bi bilo pošteno ni pristojno tri tjedna prije izbora sjesti i razgovarati o bilo kojoj velikoj stvari, pogotovo nekoj koja bi obvezala ovu ili iduću vladu za izdavanje velikih količina novca za nešto što je potrebno ili nije. Ja se ograđujem s ovim ili nije. Ja nisam vidio izvještaj ni procjenu vrijednsti, ne znam što je na stolu. Mislim da nije vrijeme da se vode razgovori o nečemu što je tako dugo bilo prisutno u javnosti, praćeno nizom afera, nešto o čemu javnost nije dovoljno informirana. Mi smo svi na neki način dioničari, cijela hrvatska populacija. Mislim da nije vrijeme niti imaju mandat u ovom vrijeme tako nešto napraviti", kaže Štern.
Štern naglašava da ne zna o kojoj se procjeni radi. Ista banka na tri ili četiri različite metode može dobiti različite vrijednosti.
"Zato se i dogovara na koji način prikazati vrijednost dionica. S te strane nema problema da se te cijene danas ne objavljuju. Po mom uvjerenju, nažalost INA danas ne vrijedi puno, ona ne vrijedi više od milijardu ili milijardu i 200 milijuna eura. Tko god misli drugačije, ja sam spreman ući u duboku raspravu", kaže Štern.
Ukoliko netko ponudi dvije milijarde ili više, Štern kaže da bi im prodao tih 45 posto dionica prodao za milijardu, a onda iz toga obnavljao Zagreb ili sanirao posljedice koronavirusa.
"INA danas ne vrijedi taj novac. Perspektiva svih naftnih kompanija u budućnosti nije tako svijetla da bi se taj novac mogao vratiti, pogotovo INA-e koja je danas puno siromašnija i lošija nego je bila 2000. godine''.
"Ne bi izdali nacionalni interes ukoliko bi pregovori o završetku te duge priče oko INA-e završili na način da se MOL prisili da ispuni uvjete iz prvih potpisanih ugovora. Trebali su obnoviti dvije rafinerije - nisu nijednu. Sisak je zatvoren, Rijeku definitivno treba obnoviti. Ne Hrvatska nakon otkupa dionica, nego zajedno s MOL-om. Treba dogovoriti otvaranje tržišta regije za INA-ine proizvode. Ima nekliko stvari koje bi se dalo dogovoriti u jednom normalnom tijeku razgovora s vladom koja je tek krenula u mandat, a ne vladom koja završava mandat", zaključuje Štern.
