U ožujku 2007. godine Darko Rundek je održao koncert u Beogradu koji je upravo pretvorio i u najzanimljiviji trenutak svoje diskografske karijere otkad se raspao Haustor.
U glavnom gradu bivše nam države Rundekov složenac art-rocka, popa, etna i glazbe iz skoro svih kutaka svijeta ima stvarno posebno mjesto jer ovakvu atmosferu rijetko imamo prilike čuti na nekom live izdanju. Također, pred razgaljenim Beograđanima ova čudna postava glazbenika dobila je potpunu izvođačku slobodu i često prekonfuzne studijske eksperimente konačno pretvorila u improvizaciju gotovo jazzerskih razmjera.
Da se razumijemo, i ovdje najsnažniji dojam ostavljaju stvari Haustora - možda i ultimativna novovalna balada "Šal od svile" te poziv na revoluciju u "Sejmenima". S njima se od pjesama novijeg datuma mogu mjeriti tek "Put u sumrak", "Makedo" i "Apocalypso", s tim da je ova potonja u Domu omladine pretvorena u instrumentalnu međuigru gotovo epskog karaktera. Etno nebuloze "Podne" i "Slick Senorita" zahvaljujući oduševljenoj reakciji publike uspjele su zazvučati podnošljivo pa je jedini pravi debakl "Uzalud pitaš" u kojem je klasik svog bivšeg benda Darko "ukrasio" iznimno besmislenim tekstom.
Kao i svi nastupi Cargo Orkestra, i ovaj je znao malo "zagnjaviti", ali u cjelini je riječ o albumu koji u najboljem svjetlu objašnjava neobičan "modus operandi" istinski posebnog kantautora.
