Marko Ćurić (28) nije ni sanjao da će jednom živjeti u gradiću od dvije tisuće stanovnika, u samom srcu Škotske.
'Nakon završene elektrotehničke škole u Trogiru počeo sam raditi po ugostiteljskim objektima, diskotekama i barovima. Nakon sedam godina rada na takvim poslovima upitao sam se - kamo to vodi? Odlučio sam potražiti posao koji nije vezan uz noćni život', ispričao je.
Odlučio je otići u vojsku, no to nije ispunilo njegova očekivanja.
'Da bih dobio posao što prije, morao sam poznavati nekoga da malo ubrza proces. Tri godine rada u vojsci nije bilo ono što sam očekivao. Stojiš na mjestu, napretka nema, svaki dan čekaš da dođe 16 sati i da ideš kući. Jednostavno se nisam snašao u tome, ali ono što me je potjeralo iz vojske je saznanje da pojedini zapovjednici pred odlaskom u mirovinu 'traže' od kolega, prijatelja da im nađu nekakav posao jer neće moći preživjeti samo od mirovine', rekao je Marko. Odlučio je s djevojkom početi raditi u restoranu, kako bi skupili novac i pokrenuli vlastiti posao.
No, ni tu stvari nisu išle po planu.
Potraga za srećom u 'sređenijoj državi'
'Konkurencija nas je 'blokirala', najam se udvostručio i još mnogo toga. Tu kreće moja potraga za poslom izvan države i nagovaranjem cure da odemo zajedno u neku sređeniju državu. Nakon dva mjeseca traženja posla, slanja CV-a javila mi se agencija iz Velike Britanije da imaju posao konobara za mene i da mi nude smještaj. Tijekom razgovora za posao preko Skypea prisutna je bila i Ivana. Poslodavac je pozvao i nju da dođe raditi. Pristala je. Jamčio je da će nam platiti papire i dozvole za rad zbog toga jer smo prvi Hrvati koji smo došli raditi preko te agencije. Praktički nismo znali točno gdje idemo samo da je to neki gradić u Škotskoj', rekao je Marko.
Tek nekoliko dana prije leta dobili su adresu na koju moraju doći. Poslodavac ih je dočekao s ključem apartmana te su dan kasnije počeli s poslom.
'Prošla su dva tjedna i bilo nam je čudno jer svi su govorili da je teško kada počneš raditi negdje vani. Iskreno, mi to nismo doživjeli. Smjena nam traje osam sati, dva dana u tjednu smo slobodni, ljudi su jako pristojni, komunikacija sa šefovima jako dobra i ono što vam je vrlo bitno kada živite u maloj sredini, poput Pitlochryja, ljudi su nas prihvatili', rekao je Ćurić.
Cijene slične kao u Hrvatskoj
Par se iznenadio kada su ustanovili da su cijene u velikim trgovačkim lancima gotovo iste kao u Hrvatskoj. Plaće su, tvrdi, jako dobre i od njih se može solidno uštedjeti, ako se malo pripazi na potrošnju.
'Mi smo došli sa ciljem da živimo život i ako bude sreće da nešto i uštedimo, kaže Marko te dodaje kako slobodne dane najčešće provode u prirodi ili nekom većem škotskom gradu.
Markova braća oduševljena su nakon posjeta Pitlochryju te su izrazili želju da i sami dođu tamo raditi, na što je Markov poslodavac rekao: 'Naravno, neka dođu. Čeka ih posao i smještaj'.
Marko i djevojka Paula nakon godinu dana o pitoresknom škotskom gradiću imaju samo lijepe riječi.
Nema problema ni mana
'Priroda je prekrasna, ljudi su prijateljski raspoloženi, sve je nekako opušteno i što mi je danas čudno, s plaćom ugostitelja, mogu dosta uštedjeti, a da normalno živim, što je doma bilo teško. Za sada nemam neki drugi plan jer mi je trenutačno dobro. Naravno da razmišljam možda o nekom boljem poslu, ali pomalo, imamo vremena', rekla je Paula.
Nisu dugo čekali. Naime, već ove zime sele u Glasgow, gdje je Marko dobio posao u British Telecomu. Paula će s diplomom Ekonomskog fakulteta potražiti posao u struci, nadaju se oboje da će u tome i uspjeti.
'Na kraju ove moje priče, nakon dvije godine provedene u Škotskoj, mogu reći da ovdje mnogo brže možeš doći do cilja nego u Hrvatskoj. Fale mi, naravno, domovina, obitelj, prijatelji, more, ali jednostavno nekada ne možeš od toga živjeti. Nadam se da ćemo se jednog dana vratiti kada se cjelokupni sustav promijeni, kada se mladima bude davalo više poticaja i ono što je vrlo bitno - kada se minimalac poveća jer ljudi s njim ne mogu preživjeti. Hrvatska je puna potencijala, prelijepe prirode i svega ostalog i zbog toga se nadam da će jednog dana biti bolje i da ćemo se mi mladi koji smo otišli - vratiti', zaključuje Ćurić.