Čovjek koji okreće pedale da bi djeca imala svoje mjesto pod suncem: 'Ako ne činimo dobro, padamo'
S obzirom na to da je 'Moje mjesto pod suncem', čiji rad redovito pratimo, od samog početka zraka koja najmlađima pokazuje put iz života u siromaštvu u bolje sutra, svaka pomoć je dobrodošla. A upravo u želji da pomogne ostvarenju jednakih mogućnosti koje zaslužuju sva djeca, Entoni Šeperić je pokrenuo crowdfunding kampanju da bi skupio novac za biciklističku utrku na kojoj će sudjelovati u Maroku preko planine Atlas.
'Moje mjesto pod suncem': Zraka koja najmlađima pokazuje put iz života u siromaštvu u bolje sutra
Namijenivši kampanju ‘Mojem mjestu pod suncem’ skupljajući novac
za utrku, Šeperić skuplja i novac za taj program te će se
utrkivati kao njihov ambasador, a uključiti se mogu i građani i
građanke koji financijskom podrškom kampanje pomažu djeci u
otvaranju novih svjetova njihova samopouzdanja i njihovih
talenata.
Još jedan projekt koji je zapeo: Što je 'banka hrane' i zašto je Hrvatskoj prijeko potrebna?
Kada će Hrvatska dobiti banku hrane? Bacamo 400.000 tona, a siromašnih je sve više
U RH lani donirano hrane u vrijednosti tek oko 10 milijuna kuna: Kad će banka hrane?
Podsjetimo, ‘Moje mjesto pod suncem’ je program socijalne
inkluzije za djecu iz društveno marginaliziranih obitelji, koji
provodi udruga Centar za kulturu dijaloga, a riječ je o nizu
besplatnih aktivnosti: od pomoći u učenju do kino projekcija,
izleta, predstava, ali i rada s roditeljima. Za njegovo
osmišljavanje je zaslužna grupa ljudi različitih profesija i
interesa koji su se, nakon što su s kolegama i prijateljima bili
aktivno uključeni u Inicijativu ukidanja PDV-a na doniranje
hrane, okupili u Rijeci tragajući za odgovorom: Kako dokinuti
nepravdu kojoj su izložena djeca iz siromašnih obitelji?
(Ne)moguća misija: Može li Hrvatska po uzoru na Novi Zeland imati 'proračun blagostanja'?
O kakvoj socijalnoj pravdi govorimo dok petina stanovnika Hrvatske živi u siromaštvu?
Šeperić je prije nešto više od pet godina napustio vlastitu poslovnu karijeru i posvetio se obitelji, a za Vijesti.hr prisjetio se i što mu je sve donijela ta odluka: ‘’Promjena u ritmu života i sve veće obveze koje sam preuzimao u našem obiteljskom domaćinstvu te u odrastanju i skrbi za naše dvoje malodobne djece nisu mi uvijek bile ni lagane, niti ugodne. Promjena u klasičnim rodnim ulogama pomogla mi je shvatiti žrtvu mnogih majki i domaćica te sam stoga naučio cijeniti roditeljsku posvećenost, koja je i meni tako često nedostajala u životu. Ali skrb uvijek dolazi uz cijenu, pa mi kao roditelju nije uvijek bilo lako zadržati mirnoću i koncentraciju. Često bih bio rastrgan i ‘potrošen’ dnevnim obvezama čiji se rezultat najčešće nije primjećivao. Često bih se osjećao posve potrošenim i beskorisnim. Pregaženim. Trebalo mi je oduška i tada sam otkrio biciklizam. Putovanje biciklom unijelo je posve novu dimenziju i sadržaj mome životu. Htio sam vratiti osjećaj samopoštovanja i želju za postignućem pa sam se stoga i prijavio na Atlas Mountain Race’’.
Šeperić je jednom kazao da je najbolja verzija njega ona koja
okreće pedale, a objasnio nam je kako je došao do te spoznaje:
‘’Nametnula mi se kroz iskustvo putovanja biciklom. Budući da sam
nekoć bio i fratar, često kažem da je bicikl moj samostan,
sredstvo spoznaje i samospoznaje, a lanac bicikla je moja
krunica. Iskustvo vožnje i putovanja biciklom vratilo me izvornom
iskustvu susreta s ljudima – naime, sreća je u slavenskim
jezicima istovjetnog korijena kao i riječ susret, i ono me
učinilo poniznijim i sretnijim. Bicikl je moj pokretni samostan i
oruđe spoznaje kojim, pomalo mijenjajući sebe, nastojim mijenjati
i svijet oko sebe – nabolje’’.
No, svjestan je da bi bilo djetinjasto kada bi rekao kako bi svijet bio bolji kada bismo svi provodili više vremena na biciklu, a napominje da se ne osjeća niti pozvanim suditi o tome tko odrađuje ili ne odrađuje svoj dio posla kako bi svijet izgledao boljim nego što uistinu jest. Ipak, bicikl ga je, opetuje, naučio jednoj važnoj stvari: ‘’Tko prestane okretati pedale, vrlo brzo gubi ravnotežu i – pada. Nikada, dakle, ne bismo trebali zastati u činjenju dobra jer u protivnom padamo’’.
403 Forbidden