Dva dana provela je prosvjetna inspektorica u čakovečkoj Tehničkoj školi jer su učenici optužili profesora FranjuDragičevića da je dvojicu učenika navodno lupao po glavi, primao za vrat, gurao u ormar svoga kabineta... No, profesor i dalje tvrdi kako nijednog učenika nije udario, a događaj zove incidentom.
Od početka školske godine, priča, u razredu bravara nekolicina učenika sustavno zlostavlja sve nastavnike koji im predaju. Jednu je profesoricu, kaže, učenik ove školske godine fizički napao.
Kako je sve izgledalo?
"Znate, mi profesori imamo dosta različite fitilje, moj je dosta dugačak, mnogo duži nego u mojih kolega. Ljudi to sve plaćaju zdravljem. Tog utorka ista priča. Krede lete... Komadići, onda komad, bum u ploču. Kako po zanimanju nisam policajac da istražujem tko je što bacio, cijelo sam krilo razreda izbacio van. Jedan je učenik pri izlasku iz razreda temeljito pljunuo na školsku klupu drugoga đaka. Podigao sam se, a mladac koji je pljunuo brzo je rukavom krenuo brisati klupu. Tog malca sam nogom odgurnuo, ali nisam udario, zatim sam ga primio za rame, vrat, ne znam točno, ovdje negdje (pokazuje između vrata i ramena, op. a.), nikakav šamar, to su objede.
Onda je on spomenuo drugog učenika koji ima punu torbu kreda, da je on taj koji sve profesore gađa... Tada sam tog učenika zgrabio i sprašio u kabinet. Uzeo ga za rame i gurnuo, nekoliko puta pritisnuo rukom o glavu, održao mu temeljito predavanje (profesor tu pokazuje kako je pritisnuo rukom glavu učenika, op. a.). To je bilo to. Došla je psihologinja, kojoj sam rekao izađite van, ništa ne pomažete. Više puta sam je, naime, tražio da zaštiti moj osobni integritet... ", opisao je profesor sporni dan za Jutarnji list. Pritom dodaje kako nikog nije bacao u ormar i udarao.
Nakon incidenta, kako ga on naziva, uslijedio je razgovor svih aktera s ravnateljem u kojem je profesor predložio da se učenici odvedu u bolnicu na pregled kako bi se dokazalo da posljedica nema i da ih nije udarao.
Na tvrdnju da je ipak "pukao", profesor se nudi za psihološko testiranje, ali neovisnih stručnjaka, a potom i objavu rezultata.
'Nužan je zakon, a što će biti sa mnom nebitno je'
Profesor ističe kako on još u školi slovi za zmaja, da ima veliko iskustvo, ali da ni s obizrom na sve to nije uspio riješiti problem u spornom razredu. Za razliku od njega, dodaje, nastavnici koji su mlađi prolaze puno gore jer je djeci dopušteno sve, a nastavnici se ne smiju braniti.
Uvjeren je da bez zakona kojim će se napad na nastavnike i druge školske službenike tretirati kao napad na službenu osobu, a koji je sindikat već predlagao, nema pomaka.
"Ako se iz svega ovoga što se dogodilo realizira zakon koji će nas zaštititi, bit ću zadovoljan. Što će se sa mnom dogoditi, to je potpuno nebitno. No ako se promjena ne dogodi, otići ću u mirovinu kao razočaran čovjek jer su me prevarili. U školu sam došao uvjeren da idem raditi dobar posao i radim ga dobro, kao i velika većina mojih kolega, ali tražim da nas se prestane zlostavljati. Jer mi ne zlostavljamo, mi se branimo", kaže Dragičević navodeći kako se u školama bore s problemima koje proizvodi loš sustav.
Ističe pritom da ovakav sustav ide na štetu svih, a da bi promjene dobro donijele ne samo nastavnicima nego i djeci i roditeljima.
"Ovo što se događa je finale. Želio bih da se zaustavi to propadanje i da krenemo plivati prema površini. U kući treba znati tko je mama, tko je tata; u autobusu valja znati tko treba ustati, a tko sjesti. Ako se to ne zna, ako se ne zna tko je nastavnik u školi, tko je ravnatelj, a tko učenik, onda smo u anarhiji. Svi se toliko volimo zaklinjati da nam je obrazovanje važno. Ne, realno uopće nije...", zaključuje.
