Dani kad su androgini Londončani zvani Suede vladali britanskim top-listama daleko su iza nas pa njihov frontmen Brett Anderson danas u osnovi snima albume koji ne zanimaju gotovo nikoga. Šteta, jer nakon duge potrage Brett je pronašao dobitnu formulu i konačno snimio nešto što može ravnopravno stajati uz radove bivšeg mu benda.
"Wilderness" je snimljen u samo tjedan dana, a u središtu njegovog minimalizma kriju se vječne Andersonove teme poput samoće, izgubljenosti i ljubavi koje nikako nisu mogli poći po zlu, a ipak jesu. Praćen samo klavirom i mjestimice gudačima, u prvi je plan gurnuo svoj sugestivan i iznimno snažan vokal te samog sebe pretvorio u medij kojim progovaraju neizdrživa tuga i melankolija.
Da pojednostavimo, u glazbenom smislu "Wilderness" nastavlja kabaretsku stranu Suedea i pjesme poput "Black And Blue" i "Still Life" pa ga izbjegvate u širokom luku ako ste više voljeli njihove brže i popističnije stvari. Materijal je sasvim ujednačen, zlobnici bi rekli i pomalo jednoličan, pa ga je najbolje slušati u cjelini, po mogućnosti dok kroz prozor gledate kako pada kiša ili tražite nešto što će vam pomoći da utonete u san.
Zaključak - Brett Anderson je opet u formi i možemo se samo nadati da će broj onih koji će to imati prilike (i želje) čuti biti znatno veći nego dosad.
