Najveća i najkrvavija bitka Domovinskog rata bila je upravo ona za Vukovar. Opsada grada trajala je punih 87 dana tijekom koje je svakodnevno na grad padalo oko osam tisuća granata. Svakih 11 sekundi po jedna.
Grad je svakodnevno napadalo i oko 30 tisuća vojnika JNA potpomognutih rezervistima iz Srbije. Zadnjih dana opsade bilo ih je više od 80 tisuća. Vukovar je bio potpuno razoren, a bitka za grad završila je 18. studenog 1991. njegovom okupacijom koja je potrajala do siječnja 1998. i mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja.
JNA se nadala da će Vukovar osvojiti u tjedan dana, no agresija je potrajala gotovo tri mjeseca. Studeni je već više od tri desetljeća posebno bolan mjesec za Vukovarce. Vrijeme možda prolazi, ali sjećanja ratne strahote koje su tada proživjeli ne blijede.
U tom je razdoblju ranjeno 1219 branitelja i civila, a u srpske koncentracijske logore odvedeno je oko 7000 zarobljenika. Iz grada je prognano oko 22.000 Hrvata i ostalih nesrba. I dan dana je na popisu nestalih osoba iz Domovinskog rata više od 300 osoba kojima se izgubio svaki trag u Vukovaru.
Vukovar je u početku branilo oko 1800 hrvatskih branitelja, a u trenutku pada grada u njemu i okolnim mjestima bilo je oko 6700 branitelja.
Među njima su i braća Tomislav i Miroslav Josić koji su u ratu bili nerazdvojni. Jedan drugome su čuvali leđa u svim strahotama koje su preživjeli. Tada nisu ni znali da je Vukovar pao. Nastavili su se boriti još dva dana.
"Tamo je 15. studenog bila prekinuta komunikacija između Borova naselja i Vukovara. Niti se moglo doći do bolnice niti smo imali ikakve informacije o tome što se događa. Mi smo i 18. i 19. studenog do navečer bili naoružani i borili se. I otac nam je poginuo nakon okupacije grada. Mi smo se organizirano predali 20. studenog. Nažalost, o tome se ne priča. Uvijek tvrdim da se ne slažem s time da je grad okupiran. Jedan dio je okupiran, a ako se 400 ljudi organizirano preda dva dana kasnije, svaka vojska na svijetu će vam reći da taj grad nije okupiran dok god se pruža otpor", rekao je ranije za RTL Danas branitelj Tomislav koji smatra da se ne zna cijela istina o tim danima.
Njegov brat Miroslav smatra da nekima ta istina ne odgovara.
"Teško je reći da li se cijela istina skriva, ali očito da nekima ta istina ne odgovara. Nije toliko bitno je li to 18. ili 20. studeni, nego je bitno da se događaji prenesu onakvim kakvi su bili. Dok god se jedan kvart organizirano brani, ne može se govoriti da je grad pao", poručio je ranije Miroslav.
Tog 18. studenog navečer još su bili u uniformama, s oružjem i borili se žestoko u dijelu Borova naselja. Nastavili su i sutradan
"Bili smo zajedno i taj dan i sutradan. Pamtim taj dan po tome da je bio presječen grad na dva dijela i nismo znali što se događa. Nismo očekivali da je u gradu tako kako je bilo, ali nismo znali što je i kako. I taj dan smo se borili po nekom rasulu jer se više nije znalo tko pije, a tko plaća. Naoružanja smo imali samo osnovnog, puške i municije, nismo imali protuoklopa. Znali smo da je kraj blizu, ali nismo znali da će se dogoditi ono što se dogodilo idućeg dana. Zapalili su nam komerc u kojem je bilo 1500 ljudi, što ranjenika, što civila. Postavljen nam je ultimatum da će nam zapaliti obućaru ako se nećemo predati gdje je isto bilo tisuću i pol ljudi", prisjetio se Tomislav.
Tada im je postalo jasno da se moraju predati, a i sami su bili svjesni da ih nakon toga ne čeka ništa lijepo.
POGLEDAJTE VIDEO: 'Najteže je bilo kad nam je otac donio mrtvu bebu zamotanu zavjesu. Molio je da je spasimo'
