Vukovarci rade i grade budućnost, raste broj obrta, a gospodarstvo ostvaruje nikad bolje rezultate. Pozitivnih primjera je puno.
Ivu Komšić u Vukovar je prije 16 godine dovela ljubav. Tu je stvorila svoj život i pokrenula craft pivovaru.
"Da je bilo teško bilo je. Na početku mi je trebalo vremena nakon velegrada se naviknuti na ovako malo mjesto. Sada se ne bi više nikada vratila u Zagreb", rekla je Iva Komšić, vlasnica craft pivovare u Vukovaru.
Pomaže joj suprug, uskače i sin. Na mjesec proizvedu i do 3 tisuće litara piva koje nosi simbolično ime - po vukovarskoj utvrdi.
"Kapacitet nam je 5 tisuća litara, tako da uvijek možemo bolje. Nadamo se boljem, svake godine povećavamo proizvodnju za 20 do 30 % i idemo polako, ali sigurno", rekla je Iva.
Tvrtka obitelji Francuzević krenula je pak iz podruma. Sada su došli do pogona koji se proteže na 1800 četvornih metara.
"Imamo 16-ero zaposlenih, ali planiramo se proširiti. Planiramo kupiti nove strojeve i nova vozila", rekla je Petra Francuzević, kći vlasnika tvrtke za proizvodnju plastičnih vrećica.
Ona, njezini roditelji i brat vode cijelo postrojenje. U ovom pogonu otpad pretvaraju u nove proizvode.
"Bavimo se kružnim gospodarstvom. Od folije, od smeća radimo potpuno novi gotov proizvod. Na dan izađe oko dvije tone gotovih vrećica", rekla je Petra Francuzević.
Lijekovi, kozmetika, dodaci prehrani - na dan iz tvornice iziđe do 10 tisuća komada raznih proizvoda. Pogon u Vukovaru je otvoren prije 9 godina i tu je 56-ero zaposlenih. Traže i nove radnike.
"Dobivamo životopise od ljudi, naših ljudi koji su otišli u Irsku ili Švicarsku i sada se žele vratiti. Ne mogu reći da je previše, ali na svakom setu prijava budu 3 do 4 takva životopisa", kaže Nikola Zimaj, voditelj proizvodnje u tvornici lijekova u Vukovaru.
Ova tvornica lijekova itekako popravlja gospodarsku sliku Vukovara.
"Nadamo se da će biti ovo nekakvo buđenje Slavonije i Srijema i da ćemo privući ljude jer ljudima je nekako posao i najbitniji da bi mogli dostojanstveno živjeti", kaže Zimaj.
Cijeli život provela je u Vukovaru. U 45 godina rada kroz njezine ruke prošlo je nekoliko tisuća cipela, više, kaže, ni ne broji. Do mirovine joj je ostalo još malo, dočekat će je u tvornice dječje obuće.
"Samo da me posluži zdravlje i da budem dugo u mirovini. Vidiš, ovo je sve ručni rad. Zahtjevno je jer je sve malo, sve dionice koje se šiju su kratke", kaže Verica Tanasić, radnica u tvornici dječje obuće u Vukovaru.
Ovdje je zaposleno 120 osoba, većina žene. I njima trebaju novi radnici.
"Preko Hrvatskog zavoda za zapošljavanje osposobljavamo ih tijekom 4 mjeseca i tako osiguravamo si radnu snagu", rekla je Svetlana Vulić, prokuristica u tvornici dječje obuće u Vukovaru.
Upravo tako prije godinu i pol zaposlila se i Ivana. Ima 20 godina i najmlađa je zaposlenica.
"Dugo sam tražila posao i sretna sam ovdje. Bila mi je želja da kupim auto i da vozim. Tako da sam si uplatila vozački", rekla je pak Ivana Đudarić radnica u tvornici dječje obuće u Vukovaru
Nije otišla, ostala je u Vukovaru. Ona i drugi poput nje znače život ovom gradu.
