Miris Božića širi se kuhinjom - uz narodne pjesme, pripremaju se
delicije za bilogorski stol.
''Kiflice su samo jedan od oblika, vrsta kolača, jer za Božić
mora biti najmanje 10 fela kolača. Starinskom valjuškom
jednostavno razvaljam na debljinu 2,3 milimetra, razrežem na osam
dijelova, frčem ih. Ne filam ih ničim nego ih kasnije prije
pečenja premažem s jajetom u kojem sam razmutila soli da
budu slane, jer kaže se mora biti soli da glava ne boli", kaže
Gordana Marta Matunci iz Bjelovara.
Recepti za dobre, stare kolače prenose se s koljena na koljeno.
''Od kad znam, bila sam mali od kuhinje. Mama je bila glavna za
kolače, a ja sam bila zadužena za vaganje, miješanje, lizanje
rajngli...", kaže Karmela Ivanko.
Kaže, djeca su tada obožavala pomagati u kuhinji jer su mogla
jesti slatko kojeg nekad nije bilo toliko. Danas Karmela prenosi
te običaje svojoj djeci.
Stol mora biti pun kolača - jer ako je trpeza bogata i godina će
biti takva. A važno je da se svi časte i vesele.
''Dječji kovrtanj u obliku sunca bi se djevojčicama stavljao na
ruke da bi djevojčice to grickale, znači feminizirani kolač.
U obliku svirale se radilo dječacima da budu snažni I
čvrsti, da budu muški", kaže Karmela.
Na stolu je važno imati i žita za plodnu godinu. Ančici
Jaković najdraža božićna bilogorska tradicija je ona sa unošenjem
slamice.
"Unosi se zato što je Isus rođen na slamici u štalici i unosi se
ispod stola".
Svaki kutak Gordanine kuće odiše bilogorskom tradicijom. Vješto
pazi na svaki detalj koji je naslijedila od svojih predaka, čuva
majčine recepte stare više od 70 godina i podsjeća da ljepota
Božića leži upravo u običajima i zajedništvu.
