Demografije, i to pretežno u smislu ''gubitka Hrvata i
Hrvatica'', sve su češće svima puna usta iako
iseljavanje ljudi iz Hrvatske nije ništa novo, a
pritom se kao posebno zabrinjavajuće ističe to što se mnogi
koji danas odlaze ne kane vratiti u Hrvatsku. Međutim, stvarni
razlozi zbog kojih građani i građanke svoj i život svojih
obitelji odlučuju graditi negdje drugdje, kao i kako i zašto
odabiru baš to neko drugo mjesto gdje se odlučuju skrasiti,
uvijek ostaje nekako na sporednom kolosijeku.
Dio odgovora donosi najnovije EBRD-ovo Izvješće o
tranziciji 2019.-2020. koje se bavi pitanjima boljeg upravljanja
u cilju postizanja boljih ekonomskih rezultata. Nalazi su
prilično zabrinjavajući i pokazuju da je Hrvatska po
kvaliteti upravljanja bliža prosjecima Jugoistočne Europe, pa čak
i Istočne Europe i Kavkaza, nego prosjeku regije kojoj pripada –
Srednje Europe i Baltika, upozorava Katarina Ott
iz Instituta za javne financije.
VEZANE VIJESTI
- Prosječna plaća od 1000 eura u Hrvatskoj nije nerealna, ali pitanje je bi li zaustavila masovno iseljavanje
- Zamijenimo zablude znanošću: Zašto gospodarski rast dugoročno neće podići razinu sreće?
Izvješće Europske banke za obnovu i razvoj (EBRD) nazvano ‘’Boljim upravljanjem do boljih ekonomskih rezultata’’ usredotočeno je na zaostajanje EBRD država za razvijenim državama te na značaj upravljanja za njihov rast i blagostanje. U njemu se, objašnjava Ott, analizira trendove upravljanja na nacionalnim, regionalnim i lokalnim razinama te upravljanja poduzećima uključujući i odnos prema okolišu: ''Ocjenjuje se i napredak država u strukturnim reformama, neophodnim za održivo tržišno gospodarstvo i njihove pokazatelje: konkurentnost; dobro upravljanje; ekološki pristup; rodnu, regionalnu i dobnu uključivost; otpornost na financijske šokove i energetsku otpornost; te vanjskotrgovinsku, financijsku i infrastrukturnu integriranost''.
Katarina Ott (PIXSELL)
- Napredak u upravljanju se usporio
Prethodno izvješće EBRD-a bavilo se održavanjem rasta, a ove
je godine fokusirano na upravljanje. ''Upravljanje podrazumijeva
kvalitetu institucija koje određuju pravila ponašanja u društvu
kao i ograničenja i poticaje kojima podliježu i politički i
ekonomski sudionici. Institucije podupiru upravljanje na svim
razinama, od središnje države do regionalnih i lokalnih razina,
te poduzeća; često su neformalne, ovisne o kulturnim normama
i običajima. Stoga i u državama sa sličnim zakonskim
okvirima, zbog razlika u načinu provedbe zakona i propisa dolazi
do vrlo različitih ekonomskih ishoda'', navodi u svojem osvrtu
Ott.
Kvaliteta upravljanja u EBRD državama početkom 1990-ih bitno je
zaostajala za onom u državama usporedivih razina dohotka po
stanovniku. Zahvaljujući tranziciji, a kod nekih država i
prilagodbama Europskoj uniiji, u prvim godinama tranzicije
značajno se poboljšavala. No s vremenom se taj napredak usporavao
pa one i danas uglavnom značajno zaostaju za razvijenim
državama u kvaliteti upravljanja premda su dobrim
dijelom uspjele smanjiti zaostajanje u dohotku.
VEZANE VIJESTI
Ott navodi da su najveća poboljšanja postigle u kvaliteti
regulacije gospodarstva, a znatno manje u kontroli korupcije,
vladavini zakona i efikasnosti vlada: ''Zaostajanje u upravljanju
itekako je značajno jer vodi nižim investicijama i
neefikasnoj alokaciji resursa, na temelju osobnih veza (''ti
meni, ja tebi“), umjesto na temelju tržišnih zakonitosti. Budući
da suvremene ekonomije postaju sve ovisnije o inovacijama i
poduzetništvu, loše upravljanje postaje sve većom preprekom
postizanju razina dohodaka razvijenih država''.
''Hrvatskoj bi, primjerice, za konvergenciju s prosječnim
dohotkom po stanovniku G-7 država – uz pretpostavku
prosječnih stopa rasta iz razdoblja 2010.-2018. i uz bitno
poboljšanje upravljanja – trebalo gotovo 40 godina. No uz te iste
stope, a bez poboljšanja upravljanja, moglo bi joj trebati čak i
više od 120 godina'', upozorava Ott.
Izvješće ukazuje i na to da bi u EBRD državama i manje sustizanje
razlika u upravljanju utjecalo na znatno veće sustizanje
razine ekonomskog rasta, a poboljšanja u upravljanju
povećala bi i dohotke stanovništva i zadovoljstvo kvalitetom
života te smanjila poticaje za emigriranje.
Štoviše, Ott ističe da je učinak poboljšanja upravljanja na
kvalitetu života i odluke o emigriranju znatno veći od učinaka
koji bi se mogli objasniti samo podizanjem dohotka stanovništva:
''Stanovništvo koje je zadovoljnije institucijama i u budućnosti
očekuje bolje društvene i ekonomske ishode radije će ostati u
svojim državama i manje teži emigriranju''.
VEZANE VIJESTI
U dijelu u kojem procjenjuje stanje pojedinačnih država, EBRD za Hrvatsku ističe pozitivan trend ekonomskog razvoja, povratak investicijskog rejtinga i planiranje pristupanja eurozoni, ali navodi i prioritete kojima bi se Hrvatska morala posvetiti:
- Unaprjeđenje reformi usmjerenih na pripreme za pristupanje europskoj monetarnoj i bankovnoj uniji. Makroekonomski su se pokazatelji popravili, no vlada mora ubrzati i ključne strukturne reforme te se posebice usredotočiti na poboljšanje upravljanja javnim sektorom.
- Uvođenje mjera za trajno i održivo suočavanje s akutnim nestašicama kvalificiranih radnika. Određeni sektori, posebice turizam, već duže vrijeme suočavaju se s nedostatkom kvalificiranih radnika. Povećane kvote za zapošljavanje stranih radnika mogu kratkoročno riješiti taj problem, no neophodna su dugotrajna rješenja, uključujući i daljnja smanjenja rigidnosti tržišta rada.
- Reforme poslovnog okruženja i dalje moraju biti prioritet. Unatoč određenim poboljšanjima, birokratski postupci su i dalje prepreka uspješnom poslovanju. Dodatno, poduzeća u državnom vlasništvu i dalje dominiraju u određenim sektorima te je neophodna njihova privatizacija, uključujući i njihove izlaske na burzu, čime će se privući investitori i povećati konkurentnost gospodarstva.
VEZANE VIJESTI
''Preporuke Hrvatskoj se iz godine u godinu iz raznih izvora - EBRD, Međunarodni monetarni fond, Europska komisija ... manje-više ponavljaju, pozitivni pomaci su spori, u nekim segmentima ih čak ni nema, a usporedbe s usporedivim državama nisu ohrabrujuće. I ovo Izvješće, primjerice, pokazuje čak i na pogoršanje pokazatelja kvalitete upravljanja i integriranosti 2019. u odnosu na 2018. Stoga bi i ova hrvatska vlada, ali i svi oni koji misle vladati nakon idućih parlamentarnih izbora, morali pažljivo proučiti preporuke Hrvatskoj, ali i općenite preporuke za poboljšanje upravljanja'', ističe Ott, koja posebno izdvaja one na razini središnje države koje se odnose na:
- Reformu javne uprave – profesionalna javna uprava s transparentnim postupcima zapošljavanja i nagrađivanja na temelju kompetentnosti najznačajniji je element jačanja institucija.
- Pojednostavljenje nepotrebno komplicirane regulacije – prije svega poreznog sustava i zakona jer nepotrebna složenost omogućuje javnim službenicima zlouporabu položaja i ovlasti.
- Uvođenje suvremenih tehnologija – uz pomoć kojih se može dramatično povećati transparentnost javnih podataka što je posebice značajno po pitanjima javne nabave, porezne uprave i objavljivanja podataka o javnim poduzećima.
- Zaštitu slobode medija – jer mjere za povećanje transparentnosti i borbu protiv korupcije su tim djelotvornije što su mediji slobodniji. Pritom, sloboda medija, naravno, ovisi i o kvaliteti i snazi demokratskih institucija.
- Jačanje međunarodne suradnje u borbi protiv korupcije posebice je značajno jer otežava korumpiranim političarima da svoj imetak koji ne mogu opravdati transferiraju u inozemstvo.
''Ukoliko ne bude političke volje za konačnim rješavanjem problema netransparentnog javnog sektora i nekompetentne javne uprave iz kojih neminovno proizlaze klijentelizam, nepotizam i korupcija'', zaključuje Ott, ''Hrvatska će se i dalje nalaziti među zemljama u kojima vladaju nezadovoljstvo, apatija i iseljavanje stanovništva u države s boljim upravljanjem i boljim ekonomskim rezultatima''.
VEZANE VIJESTI
