Kad bi smo sada napisali da je SDP u krizi, ponovili bi smo samo ono što se već tjednima i mjesecima govori gotovo svaki dan. SDP je, zapravo, u najvećoj krizi otkako postoji, suočen s unutarstranačkim previranjima, sukobima i javnim "šamaranjima" stranačkih drugova i bliskih suradnika.
Pisao sam ovdje prije nekoliko mjeseci da će mladi, ali ambiciozni Davor Bernardić imati pune ruke posla kako bi SDP vratio na tračnice s kojih je, istine radi, počeo ispadati puno prije njegova dolaska na čelo stranke i da mu neće biti lako SDP vratiti na ispravan kolosijek.
Na Bernardićevu žalost, to mu, zasad, nije pošlo za rukom. Ne da SDP nije vratio na tračnice koje vode ka dizanju rejtinga i eventualnoj pobjedi na izborima, nego je tu stranku još bliže primakao ponoru iz kojeg se gotovo pa nemoguće izvući.
Treba biti pošten i priznati da to nije krivica i odgovornost isključivo Davora Bernardića. Ali, prošlo je već podosta vremena od njegove pobjede na unutarstranačkim izborima i prvi obrisi "njegovog SDP-a" trebali su izlaziti na površinu. A tog i takvog SDP-a nema. Vidimo samo SDP u kojem se gotovo pa svakodnevno svađaju, prepiru i međusobno optužuju.
I za vodeću oporbenu stranku tako se događaju situacije iz pakla, u političkom smislu rečeno. Umjesto da Peđa Grbin, Ranko Ostojić, Zlatko Komadina, Milanka Opačić i ostali sav svoj arsenal paljbi usmjeravaju na HDZ, HNS i Vladu, oni se udaraju međusobno. I to dosta žestoko i ispod pojasa, toliko da je u ovom trenutku gotovo pa nemoguće zamisliti da će ti isti ljudi, danas-sutra, sjesti jedni pored drugih u saborske klupe i braniti iste stranačke boje.
U isto to vrijeme, druga strana ima razloga za slavlje.
HDZ na čelu s Plenkovićem ima toliku privilegiju da prave oporbe jednostavno nema. Ima tu nekih nemuštih i nedovoljno snažnih otrovnih strelica od strane Mosta i Živog zida, ali ništa to pretjerano ne uznemirava Plenkovića i najbliže mu suradnike. Štoviše, zanimljivo je da je HDZ-u unatrag sada već poprilično vremena zapravo jedina prava oporba bio Most kada je s tim istim HDZ-om dijelio vlast.
Tako da, Plenkoviću se, zapravo, događa scenarij iz snova: SDP-u je prvo oteo najjačeg i prirodnog saveznika, HNS; potom su na njegovu stranu stali i zastupnici nacionalnih manjina iako se zapravo jasno ne vidi što to točno aktualna Vlada radi za njjihove interese; a onda je predsjedniku HDZ-a kao iz vedra neba došao još jedan neočekivan dar: sukob u SDP-u.
A taj i takav dar, jer nema ništa bolje kada ne baš uspješna Vlada nema žestoku i glasnu oporbu, više mu je nego dobrodošao u okolnostima u kojima vodi Vladu: problemi s Agrokorom tek će, izgleda, kulminirati, s gotovo svim susjedima smo "zaratili", a ni na ostalim temama na domaćem terenu nije baš najuspješniji.
Zato bi se aktualna politička situacija u Hrvatskoj najbolje mogla opisati riječima: blago se Plenkoviću s ovakvim SDP-om.
No, dok, zbog situacije u SDP-u, Plenković ima razloga za zadovoljstvo, na Iblerovom trgu bi se morali duboko zabrinuti. Ovakva situacija nije dobra za njih i za interese njihovih glasača. SDP treba što hitniji "reset" ako misli opstati i u budućnosti biti značajan faktor na političkoj sceni. U suprotnom, loše im se piše.
