Prije godinu dana spoznali smo da Zagreb nije bio spreman za potres, no vjerojatno nismo ni slutili da ni 365 dana kasnije, obnova neće biti spremna. Do današnjeg dana iz Ministarstva graditeljstva u Fond za obnovu nije proslijeđen niti jedan jedini zahtjev za obnovu.
Kako izvještava RTL Direkt, stanje se najbolje može opisati zgradom na križanju Đorđićeve i Petrinjske gdje su jučer u jutarnjim satima zapaljene svijeće. Dakle, ruševina u najužem centru grada nekoliko puta je prijavljena građevinskoj inspekciji i doslovno nikom ništa. Sada već izgleda kao da će takva oštećena stajati još sto godina.
No, to je samo jedna od apsurdnih situacija, a svatko čiji je dom stradao u potresu, zna barem još jednu.
Ilica djeluje tužno i ranjeno
Prije godine dana Zagreb je izgledao kao kulisa filma katastrofe - stanovnici su pobjegli na ulice i u nevjerici gledali grad koji nestaje i urušava se. Potresne fotografije i snimke iz hrvatske metropole obišle su svijet.
Jedna fotografija postala je simbol podrške Zagrebu, a snimljena je par minuta nakon potresa s balkona u centru grada zgrade čiji je autor saborski zastupnik Nikola Grmoja.
Godinu dana kasnije, život se vratio na Ilicu pa tako tramvaji jure, a ljudi žure. No, nakon tog jutra ništa nije isto pa ni lice Ilice jer zgrade još uvijek čekaju obnovu. Glavna ulica u Zagrebu izgleda ranjeno i tužno, bicikli voze, no obnova stoji.
"Ja ne vidim nadu u skoru budućnost popravka našeg grada", kaže za RTL Direkt Mirjana Dejanović iz Zagreba.
Apsurdna situacija
Kao da živimo u apsurdistanu. Stanari zgrade u Zagrebu godinu dana nakon potresa ne znaju jeli njihova zgrada zelena ili crvena, mogu li ne mogu u njoj živjeti, imaju li ili nemaju pravo na obnovu. Jedino što znaju je da im prijeti ovaj zid susjedne zgrade.
"Naša zgrada se inicijalno nalazi u i situaciji da smo dobili zelenu oznaku i ubrzo nakon toga crvenu. I pitanje je sada naše po kojem kriteriju i zakonu mi možemo pristupiti obnovi. Za sada još nemamo razriješeno tu situaciju jer dobivamo različita tumačenja", kaže predstavnik stanara Igor Sviben.
Zgradu su prvi put obnovili prije sedam godina, a sami su sanirali krov i dimnjake dok čekaju objašnjenje crvene i zelene naljepnice. "Nije naša zgrada jedina u takvoj situaciji koja ima različita tumačenja, ima još takvih zgrada koje imaju različite kombinacije naljepnica", kaže Sviben.
Statičari koji uvijek dođu na krivu adresu
Kuća Jasne Herceg iz Zagreba nema ni crvenu, ni žutu, ni zelenu naljepnicu. Njezina kuća nema nikakvu naljepnicu jer statičari, unatoč pozivima tijekom godine dana, nisu došli. Zašto? Zato što svaki put odu na krivu adresu.
"Ne, nitko nije bio, rekla sam kontaktirali su me dva puta po ljeti iz krive ulice. Drugi put kad su me kontaktirali onda sam rekla: Sad ste na Remetskoj, veli on: Da. Ja velim: Je li vidite tamo neku kuću koja je uništena? Veli on: Ne. Ja kažem: Onda ste na krivoj ulici. Dva puta su bili u Sesvetama tamo isto ima Remetska cesta", govori Jasna za RTL Direkt.
Ova Zagrepčanka izgubila je nadu da će ikada ugledati statičare na svom pragu. Ističe da bi joj puno značilo da dođu. "Samo da mi nešto kažu, i onaj osjećaj da je nekoga briga za ljude, a ne ovako to je užas", govori Jasna.
U danima užasa 'isplivali' su heroji
Tijekom dana užasa "isplivalo" je puno heroja za čiju pomoć nije trebalo ispuniti niti jedan zahtjev i formular. Vatrogasac Dario Devčić iz JVP Zagreb bio je toga dana na terenu 36 sati. Tada ga je RTL i snimio na djelu.
"Gospođa je rekla: dečec moj ja sam prije tjedan dana skinula gips, imala sam gips do kuka. Ja sam rekel: bako ili tuda ili nikuda. Odradili smo to spašavanja i tu nas je, mene osobno, zadesio treći potres kad je počelo drmati. Ne bi ga niti osjetio da nisam vidio da ljestva šeće gore na prozoru", kaže vatrogasac. On je bio i u Petrovoj bolnici, kao i bose i pothlađene rodilje. Jedna od njih je Sandra Zlovolić, majka malog Ivana koji je za vrijeme potresa bio tek rođena beba.
"Je li to sada bio moj zadatak? Da rodim dijete i da ja, u u principu, odem. Da ja odem. Pucali su zidovi. Ja ne moram nikad više gledati film katastrofe. Ja sam ga doživjela", kaže Sandra iz Velike Gorice.
Devet mjeseci kasnije, doživjeli su veliki potres na Baniji. U potresnim vremenima mali ljudi su odradili svoj posao, no grad i država do danas nisu.
