"Jakovčić tvrdi da je pošten, da je dostupan građanima i da nastoji svima pomoći, ali ja tvrdim da je riječ o lupežu broj 1 u Istri. Stoga bih ga želio pogledati u oči i pitati kako ga nije sram lagati hrvatskoj i svjetskoj javnosti. Od čovjeka koji tvrdi da mu je višak kilograma od srdela, od čovjeka koji naređuje mom prijatelju koji mu je vozio kamene ploče s Portarate u njegovo selo da šuti o svemu, tražim da mi kaže je li pošteno i moralno da ljudi nakon 20 godina njegove vlasti žive u neljudskim uvjetima i da si ne mogu ni ručak priuštiti svakog dana", kaže Blažević, koji je to pitanje htio postaviti i pri nedavnom županovom gostovanju na HTV-u, ali mu nije omogućeno.

Želio je i Stjepana Mesića upitati kako ga nije stid što je u dva predsjednička mandata samo gledao što kriminalci rade, a premijerki Jadranki Kosor bi rekao da prestane prodavati ljudima iluzije o ulasku u EU, dok nemaju ni za hranu, izjavio je za portal iPress.

Blažević (54) je u iznimno teškoj egzistencijalnoj situaciji, otkada je 2006. godine, nakon više desetljeća staža kao zavarivač koji je radio u zemlji i inozemstvu te dragovoljac Domovinskog rata, iz pulskog Tehnomonta otišao u invalidsku mirovinu, odnosno kada su od njega, kaže, nakon niza zakidanja i pod mobingom, napravili socijalni slučaj.

Živi u samačkom hotelu u sobici manjoj od 20 četvornih metara, koju mjesečno plaća 1.360 kuna, a s mirovinom od 860 kuna, svjedoči i o teškim egzistencijama svojih sustanara, a zahvaljujući pomoći prijatelja i stalnom kreditnom zaduživanju kojim pokriva prethodne dugove, uspijeva živjeti iz mjeseca u mjesec.

Posljednjih mjeseci prikuplja opsežnu dokumentaciju kojom bi od Grada Pule ishodio mjesečnu pomoć od 100 kuna, ali i napominje da mu je nadležni pročelnik Erik Lukšić nedavno jedini pomogao. S druge strane, kao jamca u kreditu dužnice koja odbija plaćati, banka ga je nedavno gurnula u dozvoljeni minus, skinuvši mu kreditnu ratu u visini od tri njegove mirovine.

Ipak, navodi iPress, Blažević je i jedan od sve rjeđih hrvatskih građana koji se ne želi pomiriti s nepravdom, kriminalom i korupcijom, ali se u nekoliko slučajeva uvjerio u nečinjenje nadležnih institucija.

Još prije pet godina pisao je i USKOK-u i tadašnjem premijeru i Državnom odvjetništvu i ostalim institucijama o otpuštanjima radnika u Tehnomontu i masovnom zapošljavanju na crno. Pulskoj je gradskoj upravi, pak, dao podatke o obitelji koja ima stan u Puli i kuću na Murteru, ali koristi "socijalni" stan u Dolinki. Ni u jednom slučaju nije bilo reakcije.

"Sve što sam ispričao, ispričat ću i županu kad ga sretnem. Nema razloga ni opravdanja da bilo tko šuti. U ovakvoj mafijaškoj državi, u kojoj svi lupeži imaju samo jednu adresu – Lupeška bb - jer ih je bezbroj, i u ovakvim vremenima, najteže je biti i ostati čovjek", zaključio je Blažević, a prenosi internetski portal ipress.hr.

arti-201008100312006 arti-201002020391006 arti-201010030333006