To je bila jedna od onih večeri kada je sa svojim prijateljicama izašla samo na jednu pivu, a na kraju su popile bačvu nje. Dakako da je njena želja za daljnjim izlaskom sve više rasla, a time i maštovite metode nagovaranja svojih prijateljica da večer ipak nastave u obližnjem klubu. 'Nećemo dugo', lagala im je.
U njezinoj navali za van nije je spriječila niti činjenica da joj je kosa masna toliko da može kajganu na njoj ispeći, tjelesno je krzno već drugi dan probijalo kroz kožu, a inače si nikad ne bi dopustila da izađe van nedepilirana. 'Popadat će same od alkohola kojeg ću konzumirati', pomislila je, uvjerena kako joj je šala na mjestu. Bila je smiješna samo sebi.
Čim su stigle u klub, počele su se gegati uz ritmove muzike. Onako sjetna i nostalgična za bivšim vremenima i ljubavima, povukla se u svoje misli, i stvarala neke svoje teorije i zavjere. Ovaj put je na šanku presjekla žesticom, samo joj je bilo bitno da se prepusti, zatvori oči, pleše i biva u nekom svom svijetu.
Neki su se muški i potrudili i zainteresirati je pričom, ali se nažalost nisu čuli od muzike. Ma nisu bili ni bitni. Nastavila je plesati s curama, a runde pića i odlasci na WC su se samo izmijenjivali.
Na jednom od tih pusteševija od WC-a do podija srela je frendove koje nije dugo vidjela. Zadržala se s njima, prijateljice nekako ni iz daljine nije više vidjela. 'Vjerojatno su i one nekog poznatog srele pa su se razbježale. Ma snaći će se one', smanjivala si je tako ona odgovornost prema njima. Uskoro je nastupila jedna velika rupa u sjećanju od koje se sjeća samo nekog frajera, magle, i WC-a.
Nakon sto godina je došla k sebi, izašla je iz kluba na zrak, ali vidi vraga - nije bila sama! Nije bila ni s prijateljicama, a baterija na mobitelu joj se naravno ispraznila pa ih nije mogla pitati gdje su.
Momak s kojim je izašla iz kluba nije bio loš, iz koje priče ga je i po kojem kriteriju selektirala iz mase - nije znala, ali nije bilo ni bitno, u tom si trenu je bila sretna što barem liči na nešto. Polako je dolazila k sebi i postajala svjesna situacije u kojoj se nalazila. Mislila si je – pa što, avantura za jednu noć nije nužno loša stvar. 'Jutro kasnije ćeš se kajati, ali gdje je sutra', zaključila je.
Večer su nastavili kod nje doma, cimerice joj nije bilo taj vikend kod kuće... Kako bi nastavili u revijalnom tonu i razbili moguće napetosti, čim su stigli u njen stan, ponudila mu je piće, a jedino što je našla u frižideru bila je boca rakije... 'Here we go again', pomislila je, jedva se oporavivši od cuganja u klubu.
Nisam vam ništa rekla o njemu... Njemu! On je bio onako povučeni lik, malo čudnjikav i bizaran, ali u svojoj neobičnosti zanimlljiv. I sam se čudio gdje je i kod koga završio tu večer, kakvu predivnu curu ima ispred sebe te kako to nije planirao. Također je s frendovima izašao na pivu, dve, a završio u klubu. Pred njom je pokušao nabaciti frajerski stav i nju je taj pokušaj iskazivanja superiornosti samo slatko nasmijao. Bilo joj je slatko što pokušava, ali ga nije htjela spuštati. Ionako se nakon te noći najvjerojatnije više nikad neće čuti ni vidjeti. Zato se i ponašala rezervirano te pokušala odati dojam 'hardtogetuše', ili ako ne to, barem malo hladnjikave.
U pauzama između eksanja rakije pričali su o svemu i svačemu... Nijednu temu nisu uspjeli završiti jer su stalno upadali u digresije, koliko su im se misli samo nadovezivale na životne priče, a oboje su imali osjećaj da im je ovo jedina prilika da ih ispričaju. 'Zaje*ana je ova neka, sigurno povrijeđena nedavno i traži flaster frajera da joj povida rane. Čudna je malo, nije valjda frigidna', prošlo mu je par put kroz glavu, iako ga je ta njena dvosmislenost i nedostupnost poprilično uzbuđivala. Nije bilo daleko od istine, ona se nije htjela previše vezati za nikog jer je bila višestruko povrijeđena. Ipak i dalje je u njoj čučao posrnuli romantik, no nije se htjela previše nadati pa je radije sabotirala odnose na koje je naletavala.
U cijeloj su navali adrenalina i kemije i dalje glumili da nisu toliko zainteresirani jedan za drugog, iako je to bilo očito. Čak su u jednom trenutku odlučili prestati piti i krenuli prema kupaonici oprati zube... On ih je krenuo četkati i kasnije je strašio da je bijesan jer mu se pjena od paste počela cijediti se niz bradu i vrat. Ne znam kako ni zašto, ali ta mu je fora probila led. Ona mu se grohotom nasmijala i zalila ga punom čašom vode po licu, tražila je 'fajt'. 'Fajt' je i dobila.
Navalio je na nju škakljajući je i noseći je naopačke prema dnevnoj sobi, a kad ju je lagano bacio na krevet, bilo je jasno što će se dogoditi sljedeće. Sekund' kasnije bili su jedno po drugome, nezgrapno svlačili jedan komad odjeće za drugim. Uživali su jedno u drugome...
...IDUĆE JUTRO...
Iduće jutro se probudio samo u gaćama u kadi pored WC-a, pokriven dekom. Malo se prisjetio pijane noći i kroz rupu u sjećanju shvatio da je pijan išao povraćati i da jednostavno nije imao snage dogegati se nazad do spavaće sobe pa se prehitio u kadi i zakrmio. Nje nije bilo. Pored kreveta mu je ostavila poruku 'Bilo mi je lijepo sinoć, vrata se automatski zaključavaju.'
Krenuo je oblačiti se, ali nikako nije mogao pronaći hlače. Nakon što je ih je pola sata tražio te ih napokon pronašao, shvatio je da mu nema jedne čarape. Pretražio je pola stana da bi čarapu pronašao u sudoperu (?!). Kako je tamo završila ne zna, ali ništa mu više nije bilo čudno s obzirom da mu je glavobolja davala do znanja koliko su sinoć popili. E sad, nije mogao obući mokru čarapu pa je uzeo njen fen i sušio je neko vrijeme. Kada je napokon bio odjeven, pogledao je kroz prozor stana i primijetio kako je vani pljusak, a koliko se on sjeća, nije ponio kišobran. Odlučio je malo pričekati u stanu dok se kiša ne smiri. Valjda se ona još neće vratiti.
Čekao je tako i čekao, ali kiša nikako nije prestajala. Sada je već ogladnio. Pošto ona nije imala ništa u frižideru, odlučio je naručiti pizzu. Dok je shvatio gdje se nalazi kako bi objasnio svoju lokaciju dostavljaču, prošlo je 10 minuta telefonskog razgovora... 'Ma neće ona još doći, sigurno je otišla na posao ili tako nešto pa je neće biti neko vrijeme', uvjeravao se, iako mu je ona poruka koju je ostavila zvučala kao da bi sebe i svoje prnje trebao pokupiti što prije.
Taman kad je navalio na pizzu i zablejao se u televiziju koju je upalio, ona je upala u stan, isprve ga niti ne primjetivši. Odjednom ju je samo u njenom pjevušenju u bradu prekinulo njegovo ispričavanje i prepričavanje malog milijuna slučajnosti koje su dovele do toga da je on još uvijek u njenom stanu te zbog čega nije pobjegao. Ona je samo šutila i smijuljila se dok je njemu bilo neugodno te se počeo dizati s kreveta. Uzela mu je komad pizze i zahvalila na komadu masline koji joj je ostavio. Košticom od masline ga je pogodila drito u glavu dok je hodao prema izlaznim vratima stana i upitala ga: 'Kud ćeš? Drago mi je da si ostao'.
Laknulo mu je. Zašto? Jer je i njemu bilo drago što je nesvjesno namjerno ili svjesno slučajno ostao. Prvi zidovi između njih time su bili srušeni. I tako je počela njihova priča...
*inspired by 'Dobra je ova lamperija'*
Ako vam se svidio ovaj tekst, pročitajte i ostale, upravo OVDJE! Možete me pratiti i na mojoj službenoj Facebook stranici 'Priče izTine'.