Nakon agonije koju je prošao riječko brodogradilište 3. maj diže se iz pepela. Napokon je počela proizvodnja. 

"Mislim... emocije, emocije su jer zapravo mi nemamo pravi doživljaj o financijskim stvarima, poslovnim stvarima jer mi smo na dnu te ljestvice. Znamo da radimo, znamo da nismo previše pridonijeli toj situaciji", rekao nam je radnik 3. maja Miodrag Miculinić.

S punom radničkom opremom nadmoćni nad teškim željezom koje će pretvoriti u brodove. To je ono za čim su vapile ove ruke.

"Atmosfera je dobra jer su plaće sve isplaćene, dobili su plaće i sve. Bitno je taj posao da započnemo i da počnemo raditi, ništa drugo. I da riješimo te dugove što imamo i sve", kazao je radnik 3. maja Amir Jakupović.

''Nadam se da je sve ono što je bilo sada iza nas''

U ovoj hali rade sekcije za talijanskog Fincantierija. Nakon godinu dana tišine 3. majem odjekuje radnička glazba. 

"Ja bih volio da ostane nešto iza nas, da ti mladi krenu i da se to radi. Da industrija bude. Da bar jedan simboličan dio industrije bude u Rijeci, jer ovo je možda jedina industrijska grana koja je dobila priliku da se spasi", rekao je Miodrag Miculinić.

A oni čije su molbe da se 3. maj spasi bile najglasnije - vratili su se iz sindikalne u ulogu brodograditelja.

"Drago mi je pozdraviti hrvatsku javnost iz osnaženog, pokrenutog 3. maja, gdje je krenula proizvodnja. Pripremamo brod, snimamo stanje, očekujemo isto tako od brodovlasnika inspektore, da se točno utvrdi stanje, pomalo dolazi materijal u brodogradilište, plaćaju se dobavljači i nadam se da je sve ono što je bilo u prošlim mjesecima daleko iza nas", kazao je Juraj Šoljić, radnik 3. maja.

Nakon strepnje i dolazaka na posao bez plaće radnici sada žele pokazati da će se iz 3. maja prema svijetu otisnuti - najbolji brodovi.