Idemo na izbore kojima se nitko ne usudi prognozirati rezultat, a anketno treća snaga u državi je radikalno desni, ultrakonzervativni Domovinski pokret kojem se kampanja u završnici svela na neskriveno političko prostituiranje. Svega smo se dosad nagledali, ali još nismo imali stranku ili koaliciju koja bi tako otvoreno trgovala mandatima prije završenih izbora kako to čini koalicija okupljena oko Miroslava Škore.
Od prvog dana ulaska u izbornu igru, Škoro i kompanija tvrde kako su ušli u izbornu igru jer samo oni mogu spriječiti da se državom vlada s pomoću žetončića da bi se u finalu parlamentarne izborne kampanje ispostavilo kako se Škoro, u stvari, bori za poziciju prvog žetončića Hrvatske. HDZ-ovog žetončiča, naravno.
Oporbenu poziciju sveli su isključivo na oponiranje tehničkom premijeru Andreju Plenkoviću, ali sve drugo što s HDZ-om ne valja, Škori i škoristima apsolutno ne smeta, štoviše, jedva čekaju zaleći u Banske dvore s tim i takvim HDZ-om. Posve je to u skladu s jednim od scenarija postizbornog raspleta kojem se ovih dana daju najveće šanse, a za koji zdušno navija radikalna desnica u i izvan HDZ-a. A taj je da Plenkovićev HDZ osvoji na izborima drugo mjesto, što bi bio njegov treći uzastopni izborni poraz, pa bi mu jedina šansa za ostanak na vlasti bilo koaliranje s Domovinskim pokretom.
Kontradiktorne kombinacije iz dana u dan
HDZ-u je ostanak na vlasti svetinja, a jedini uvjet Domovinskog pokreta je da Plenković više ne bude premijer. Pa priča završava ovako: HDZ ruši Plenkovića (u rezervi uvijek imaju rezervne predsjednike/predsjednice) i ostaje na vlasti potpomognut Škorom i škoristima te još ponekim trgovcima mandatima, koliko zatreba. Ima to smisla, ali, zašto bismo vjerovali Škori kad kaže da ne bi koalirao s HDZ-om koji vodi Plenković?
Do jučer je tvrdio kako ne bi koalirao ni s HDZ-om ni sa SDP-om i da je jedina garancija promjena u Hrvatskoj. Sad kaže da će koalirati s HDZ-om pod uvjetom da se riješe Plenkovića i da u toj koaliciji ne bude Milorad Pupovac. Zašto sutra, osvoji li HDZ najveći broj glasova, ne bi mogao reći i kako je jedini spas za Hrvatsku koalicija s Plenkovićem (i Pupovcem)?
Ipak je on danas Škoro spasitelj Hrvatske i hrvatskog naroda, Mesija koji će nas uvesti u politički raj, zar bi Mesiju na putu omela takva sitnica kakvo je postojanje i premijerska pozicija Andreja Plenkovića? Kako bi Spasitelja na putu narodnog spasenja mogao spriječiti kamenčić poput Pupovca? Toliko je puta Miroslav Škoro promijenio kaput da me ne bi iznenadilo da se nakon izbora ponudi i SDP-u samo da se dokopa vlasti.
Politički konvertit prve klase
Ako nešto sa sigurnošću možemo reći za Škoru, to je da je politički konvertit prve klase. Bez problema i stresa prešao je put od uzornog socijalističkog omladinca, preko ratne pobjegulje i vjernog HDZ-ovog tehnomenadžera do klerikalnog (kvazi)ustaše, uvijek za vlastitu korist, pa zašto se danas-sutra, bude li profitabilno, ne bi okušao i kao zeleni ljevičar, pa i anarhist?
Danas se predstavlja kao navodni najveći domoljub u Hrvata - veći čak i od Tomislava Karamarka, a nema tome davno govorio je kako je "domoljublje floskula kojom se maskiraju određeni ljudi". I da se nikad nije "na to furao" nego samo na ljubav. Zato jer mu je tada to tako bilo isplativo. Danas mu se čini da je isplativo biti domoljub, krupni kapital koji ga podržava to dobro plaća, pa je odlučio biti domoljub. Toliko je metamorfoza prošao Škoro da je teško reći koji je od njih pravi.
Okoristio se u privatizaciji i u poslovima s državom i Gradom Zagrebom, premda je dva desetljeća bio HDZ-ovac bez političke težine, danas vidimo i da je imao nevjerojatno velike političke ambicije koje očito nije mogao realizirati u HDZ-u, pa je iz njega izašao da bi mu sad ušao "sazad". Kao i ekipa koju je okupio, nije imao hrabrosti ni snage mijenjati partiju iznutra, pa je to odlučio činiti kao desni vanjski i pritom iskoristiti izniman zabavljački talent manipuliranja masama. I treba mu priznati da to vješto radi, baš kao što je vješto nekažnjeno izbjegao bilo kakvo sučeljavanje s političkim suparnicima. Škoro ne podnosi pitanja, kao svaki diktator ne podnosi da mu se netko suprotstavlja i postavlja pitanja pa je javne nastupe sveo na jednosmjernu komunikaciju putem snimljenih videouradaka, optočenih općim mjestima i floskulama populističke desnice.
Zbunjeni glasači desnice
U kojoj je mjeri Škoro uspio osvojiti srca birača desnice i je li mu štetilo besramno trgovanje prije sajmenog dana, ne znamo i nećemo znati prije nedjelje. Ali, veliko je pitanje zašto bi netko desne političke orijentacije glasao za Škoru i Domovinski pokret pored ovakvog HDZ-a, kojem na listama ne manjka ni radikala poput notornog Steve Culeja? Zašto bi netko glasao za Domovinski pokret, ako je tom pokretu jedini cilj vladanje s HDZ-om koji je zarobio državu i korupcijom i klijentelizmom uništio institucije? Zašto bi netko glasao za licemjera Škoru samo zato što je protiv licemjera Plenkovića?
Kako god završila ova izborna utrka, i dalje će ostati otvoreno pitanje zašto hrvatska desnica već 30 godina nije u stanju stvoriti stranku/pokret kojoj jedini i isključivi cilj neće biti vratiti se pod suknju majčice Hrvatske demokratske zajednice. Sazad.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Net.hr-a.
