Odlukom da prikupljanje novca za kampanju korištenjem telefonskih poziva i SMS-poruka nije dopušteno, Državno izborno povjerenstvo očito je jako pomrsilo račune Milanu Bandiću jer je na tako lako stečen novac vjerojatno računao.
Mogu on i najodgovorniji ljudi iz njegova stožera sada do iznemoglosti ponavljati kako su otvaranjem donacijskog telefona samo uslišali molbe građana koji svojim pozivima žele poduprijeti Bandićevu kampanju, ali istina je puno prozaičnija.
Otvaranje mogućnosti da nazivanjem donacijskog telefona građani sa svog radnog mjesta na tuđi ili državni račun napune blagajnu nezavisnom kandidatu Bandiću činilo se doista kao zgodan način da udovolji potrebama svoje megalomanski osmišljene kampanje.
Zna Bandić dobro da Hrvati nisu skloni financirati bilo čiju kampanju iz vlastitog džepa te da se s uplatama građana ne bi puno pomogao. I eto, sinulo mu je savršeno rješenje, otvorimo im telefon, pa nek zovu odakle hoće.
Nije pri tom budućeg čuvara zakona i Ustava zabrinula velika vjerojatnost da će većina poziva na taj telefon doći iz ureda javne uprave, državnih institucija i ministarstava, te da će se, dakle, javni novac sliti na račun njegove privatne kampanje.
Naprotiv, čak i nakon odluke DIP-a te upozorenja na sve moguće malverzacije s anonimnim donacijama, Bandić se nije povukao. On je, naime, "neugodno iznenađen" istom i kani se žaliti na tu odluku. Nedžad Haznadar, jedan od ključnih ljudi u Bandićevoj kampanji, išao je i korak dalje obmanjujući javnost svojom izjavom da se mišljenjem DIP-a zapravo "zabranjuje tisućama običnih ljudi da doniraju 3,69 kuna, odnosno 4,97 kuna za kampanju Milana Bandića". To je naprosto čista laž. Svi oni mogu iste te iznose kandidatu Bandiću uplatiti u poslovnim bankama, poslovnicama Fine, internetskim bankarstvom.
No, u jednom Milanova ekipa vjerojatno ima pravo. Ako je doista istina da su prije šest mjeseci na lokalnim izborima pojedini kandidati skupljali donacije putem telefona i SMS-poruka, onda ne smije biti dvostrukih kriterija.
Ne smije, ali ne na način kako su to zamislili bandićevci. Pa nije valjda smisao u tome da se zakon i dalje nastavi kršiti, samo zato što ga je netko prije već prekršio i nije uhvaćen u tome. Vjerojatno ni sada ne bi došlo do tako brze reakcije nadležnih institucija da mediji (net.hr je o tome prvi pisao) nisu počeli problematizirati najprije Bandićev donacijski telefon, a potom i onaj Mikšićev te prikupljanje donacija putem SMS-poruka, čega se dosjetila kandidatkinja HNS-a Vesna Pusić. Dok su Pusić i Mikšić ostali bez komentara na DIP-ov pravorijek, Bandić ga je odlučio osporavati po principu zašto baš na meni primjenjujete zakon.
No, poštuje li barem donekle dužnost za koju se natječe, Bandić bi trebao znati da u opis radnog mjesta šefa države, među ostalim, spada i beskompromisno zalaganje za primjenu zakona i poštivanje Ustava.
Ta obaveza svih kandidata koji se natječu za predsjednika države posebno je važna kada se zna da su u DIP-u nemoćni po pitanju kažnjavanja prekršitelja zakonske odredbe o zabrani anonimnih donacija putem donacijskih telefona. Zbog nedorečenosti Zakona o izboru predsjednika, oni kandidati koji koriste donatorske telefone mogu biti samo upozoreni, ne i sankcionirani.
Prethodni komentari:
arti-200911240104006 arti-200911170120006 arti-200911100141006 arti-200911030176006 arti-200910270105006 arti-200910130095006 arti-200910040201006
