Zašto Hrvatska i Srbija troše stotine milijuna na vojno naoružanje u pretjerano domoljubnoj groznici, kada njihova gospodarstva grcaju, a na vidiku nema nikakvog sukoba ili rata, pita se Balkan Insight.
Utrka u naoružanju, a gospodarski odnosi nikad bolji?
Hrvatska kupujue 12 novih F-16 borbenih zrakoplova. Radi se o 'potpuno novim' 30 godina starim polovnim zrakoplovima iz Izraela, za stotine milijuna eura. Zašto? 'Jer ih trebamo'. Srbija također kupuje nove zrakoplove za stotine milijuna eura iz Rusije. Zašto? 'Jer ih trebamo'. Hrvatska kupuje nove topove iz Njemačke. Zašto? 'Jer ih trebamo.' Srbija kupuje nove vojne helikoptere. Zašto? 'Jer ih trebamo.' Što zapravo znači to 'Jer ih trebmo?' 'Ovo je Balkan, ne možete vjerovati svojim susjedima, ti gadovi planiraju napad na nas svaki dan, ludi su, barbari su i mrze nas', konstatira cinično BI.
'Ovakva utrka u naoružanju čini se pomalo lažnom. Od raspada Jugoslavije, Hrvatska i Srbija nikad nisu imale bolje gospodarske odnose nego danas. Hrvati kupuju srpske proizvode u svim oblicima, vrstama i veličinama, od domaćeg ajvara do zabavne glazbe. Srbi se smatraju jednima od najvažnijih turista na hrvatskoj obali, a troše i više od turista iz drugih zemalja, poput Austrije. Tako se teorija o 'barbarskim neprijateljima pred vratima' uoči kupnje oružja ne čini primjerenom', piše Balkan Insight.
'Nema novca za bolesnu djecu, a za avione ima?'
Druga je stvar ta da se Hrvatska 2009. pridružila NATO-u, a 2013. EU-u, pa se ovo ne čini kao lokalni ili regionalni problem. Zapravo, stvari se više ne odlučuju u Zagrebu, a svaki problem koji bi Beograd mogao imati s Washingtonom ili Bruxellesom, neće se rješavati pomoću vojnih helikoptera. To je bio glavni razlog za ulazak Hrvatske u NATO savez, zbog toga što sustav kolektivne obrane znači da se ne bismo trebali brinuti previše oko toga što Srbija čini. Dakle, ljudi u Hrvatskoj nisu pretjerano sretni zbog ove šoping-groznice dok gledaju ministre obrane kako kupuju skupe avione. Kada vide cijene, razljute se. 'Nema novca za bolesnu djecu, bolnice i umirovljenike, no ima novca za besmislene zrakoplove. Kako je to moguće', pitaju se.
Odgovor, kao što je to i običaj na Balkanu, leži u korupciji. Krađa javnog novca za preskupe kupnje nepotrebnog. Da je trošenje novca na naoružanje rezultat stvarne prijetnje, ta bi prijetnja bila usmjerena. Da je to rezultat paranoje i straha, takve bi se stvari mogle nadići. No to nije tako, a to je loša vijest za Hrvatsku. Hrvatska se nalazi na dnu ljestvice kada je u pitanju gospodarstvo zemalja članica EU-a. Ni Srbija nije puno dalje. Javni dug, strukturne reforme, loši pokazatelji. Ljudi odlaze iz svojih zemalja, a najviše odlaze mladi obrazovani ljudi. Demografski te zemlje padaju, a uskoro privatni sektor neće moći više plaćati za sve troškove države.
'Kad nestane sav novac, potpisat ćemo sporazum o prijateljstvu'
MMF te zemlje može namirisati kao ranjenu antilopu. Ako se nastavi ova utrka u naoružanju, zasigurno će nas dovesti do bankrota. To je ludost, no neće prestati, piše Balkan Insight. Kad više ne bude novca za zrakoplove, tenkove, helikoptere i rakete, počet ćemo kupovati ono što si možemo priuštiti - balone i cepeline. Kada nam nestane benzina, kupit ćemo katapulte.
Nema novca za oružje? Kupit ćemo zamke. Nema novca za municiju? Obratit ćemo se dijaspori u Australiji i kupit ćemo bumerange. Presiromašni smo za noževe? Uvozit ćemo kamenje! A još uvijek imamo zube i slinu pa možemo gristi i pljuvati. Na kraju, na dan kada nam više ne ostane ništa novca, naši vođe će se sastati i potpisati sporazum o prijateljstvu. Dok opet ne zaradimo nešto novca, zaključuje Balkan Insight.