Ovih je dana izašla knjiga koja se bavi utjecajem pandemije Covida-19 na ekonomiju. Ali ne samo na ekonomiju, nego i na društvo, politiku i međunarodne odnose.
Govori o tome kako smo jedno vrijeme u Hrvatskoj živjeli u gebelsovskom ambijentu, u kojemu je policija rastjerivala pojedince koji bi se usudili proštetati splitskom rivom. To smo možda već i zaboravili, kako već i inače brzo zaboravljamo, ali posljedice svega toga ćemo još dugo osjećati. Knjiga se zove "Koronaekonomika: Pet jahača apokalipse".
Autori su Velimir Šonje i Kristijan Kotarski, Velimir je naš poznati ekonomski analitičar, a Kristijan profesor političke ekonomije, a gostovali su u RTL Direktu.
Nove, crne prognozae Europske komisije za hrvatsko gospodarstvo prognoziraju pad BDP-a od gotovo 11 posto?
ŠONJE: Komisija se sada približava, po mom mišljenju, realnom intervalu procjene. Ovo je jednokratni šok kakav nismo vidjeli sto godina, nema statistika, nema osnova za procjenu, ali neki grubi osjećaj je od početka govorio nekih 11 do 15 posto. Komisija je sad na 10,4.
U Vladi su i dalje na devet i nešto posto.
ŠONJE: Prva stvar koju treba iskreno reći da plus-minus dva posto su greške procjena o kojima uopće ne bi trebalo razgovarati, tu smo unutar statističke pogreške. Ne postoji model za ovo. Drugo, s ovako slabim turizmom i s neizvjesnošću jeseni, što ona donosi, mislim da nam je puno realniji interval od 11 do 15 posto, u kojem se kreće i većina kolega koji neovisno procjenjuju.
Što to znači 11 do 15 posto u životu?
ŠONJE: To znači da toliko manje proizvodimo vrijednosti.
To znači manji standard?
ŠONJE: Ne nužno, zato što ono što smo vidjeli u prva tri mjeseca koronarecesije je da država intervenira na način da umjetno održava plaće. Standard ne pada.
Vlada je najavila da će nastaviti pomagati gospodarstvu. Koliko to dugo može? To je helikopterski novac, kako kažete u knjizi?
ŠONJE: Nije. Dok god država to financira iz nekakvog normalnog zaduženja na tržištu, to nije helikopterski novac. Helikopterski novac je kad krene tiskanje novca.
Još uvijek nismo došli do te dočke?
KOTARSKI: Vlada računa da će se garancije u EU izglasati, da ćemo iz toga biti u mogućnosti isplaćivati te minimalne plaće.
Oni su optimisti, a vi pesimisti?
KOTARSKI: Ja bih rekao realisti.
ŠONJE: Što se EU novca tiče, realni optimisti. Ako neće biti helikoptera, bit će vodopad novca iz Europe. Još ne ove godine, manje iduće, ali od 2022. očekuje se ozbiljan novac jer je Europa doista "odvrnula pipu".
Jedna od zadnjih rečenica u knjizi je: "Svijet povećanih kolebanja i rizika bit će svijet koji neće lako opraštati ostatak pameti.
ŠONJE: Upravo tako. I kriza 2008. i kriza 2020. su različite od kriza u 20 stoljeću, gledamo sada globalno, bile su iznimno oštre i iznimno brze. Čini mi se da ovo stoljeće ide u pravcu brzih i jakih kriza, a da biste na njih mogli odgovoriti, u dobrim vremenima morate štediti. Morate imati fiskalni kapacitet da možete pomagati dugo, ovako kao što se sada pokušava pomoći gospodarstvu i stanovništvu.
Koje je vaše mišljenje o lockdownu, je li on bio potreban?
KOTARSKI: Ono što pokazujemo u knjizi, to je da je naprosto kineski model preradikalan i pogrešan. Ono što je također nešto na što ne treba pozitivno gledati je reakcija SAD-a, Brazila, demokracija koje su pokazale svoju nefunkcionalnost. Imamo države koje su tu u sredini, koje su relativno uspješne, pogotovo Njemačka, imamo određene države koje su demokracije i koje pokazuje da se može boriti protiv pandemije bez žrtvovanja političkih sloboda u velikoj mjeri. To su prvenstveno Južna Koreja, Tajvan... Teško je prekopirati azijski model u Hrvatsku, ali knjiga pokazuje da liberalne demokracije nisu ništa manje uspješne u borbi protiv pandemija i saniranja šteta u odnosu na autoritativni model kojega nažalost mnogi zazivaju.
Premijer je svojedobno rekao, kad je sve to krenulo, da ćemo mi slijediti kineski model. Zašto?
ŠONJE: Očito se u prvom trenutku krize kineski model interpretirao kao jedini mogući. Međutim, pokazalo se da to nije efikasno i nanosi ogromne štete gospodarstvu i društvu. Društvo mmora naučiti izbalansirati zdravlje i sigurnost s jedne strane i slobodu s druge. Ne samo ekonomsku slobodu, nego i političku.
KOTARSKI: Imamo bitku na tri fronta. Imamo koronavirus, to je pitanje s kojim se bave epidemiolozi, imamo ekonomski virus i imamo politički virus autoritarizma koji je postao dosta popularan. Istraživanje Oxforda pokazuje da smo mi, uz Srbiju, u jednom trenu imali najradikalnije mjere karantene u Europi. Na početku je to značilo da smo mi uspjeli zaustaviti širenje pandemije, što je dobra stvar. Mislim da na tom početku ne bi trebalo preispitivati odluke Stožera, ali kasnije, kad su krenule selektivne interpretacije pravila, kad se pokazalo da nisu svi građani i sve kategorija stanovništva jednake, mislim da je to bacilo dosta ljage na pristup Stožera i nošenje s ukupnom krizom.
Hrvatska se odjednom "prešaltava" s tog kineskog modela na neki švedski, islandski... Kako to sad odjednom to nije tako strašno?
ŠONJE: Ipak su se znanja povećala u međuvremenu. Naučilo se otprilike kako se taj virus širi, koliko je opasan... I, na kraju krajeva, naša sklonost oponašanju Njemačke i Austrije se ovdje pokazala kao izvrsna stvar jer Njemačka i Austrija su vrlo uredno i pristojno suzbile širenje, stavile stvar pod kontrola i onda kad su se oni počeli otvarati, onda smo i mi znali da ne možemo biti baš izolirani otok, nego idemo ih slijediti.
Pojavilo se i pitanje samodostatnosti, da treba proizvoditi svu moguću hranu, da sami moramo proizvoditi maskice...
ŠONJE: To je drugi od pet jahača, prvi je helikopterski novac, a drugi samodostatnost. Ideja o samodostatnosti se pojavila kao refleks iz straha, na neki način je prirodna. Međutim, ako ćemo biti objektivni i realni, nema samodostatnih ekonomija. Njemačka negdje pet do sedam puta hrane više uvozi, nego što izvozi. Resursi su u drugoj industriji. Tako da ta neka romantična ideja o poljoprivredi koja će nas spasiti od svih zala ovog svijeta je u biti čisti romantizam.
